Davor Čelić, rođeni Negotinac, desni spoljni i vezni igrač koji živi u Hamburgu u Nemačkoj, uspeo je u svetu profesionalnog fudbala prateći svoju srećnu zvezdu, pametno i istrajno. Davora pamtimo još sa negotinskih fudbalskih terena a njegove drage i druželjubive roditelje iz komšiluka. On i njegov mlađi brat Darko su uvek bili puni energije, lepo vaspitani, dragi dečaci i izrasli su u sjajne mlade ljude. Takvi su svi Čelići: dobronamerni, odlučni, složni i uvek nasmejani a osmeh je poput okidača koji oslobađa svu energiju iz čovekovog srca. Onaj ko živi srcem, taj veruje životu. A život kao dobar prijatelj uzvraća poverenjem. U razgovoru za Zavičaj saznajemo o Davorovim planovima, ciljevima, tajnama uspeha i savetima mladim sportistima…
ZAVIČAJ Koliko su Tvoja narav, Tvoj optimistični karakter i marljivost odlučivali na putu do pozicije na kojoj si sada, da radiš i živiš od onoga što voliš?
DAVOR ČELIĆ Sve u životu zavisi o toga koliko je čovek spreman da se istinski žrtvuje za ono što voli. Narav i karakter su mi uvek bili jaka strana i od pomoći, aspekti koji i danas igraju glavnu ulogu u mom životu. Od malih nogu marljivo sam radio, i uprkos mnogim preprekama, nepravdama, povredama volim to što radim i radim ono što volim. Gledao sam uvek ispred sebe, verovao u svoj cilj i razumeo da je put promenjiv, problemi rešivi i nevolje prebrodive. Bio sam vredan, čuvao sam svoje srce i išao napred.
ZAVIČAJ Oženio si se i osnovao porodicu. Tvoja lepa supruga Dijana i Ti ste proslavili drugi rođendan sina Davida u fudbalskom dresu! Da li oni prate Tvoje utakmice?
DAVOR ČELIĆ Da! U braku smo već sedam godina, a naš sin David je za nas centar sveta. Nedavno je napunio dve godine i za sada pokazuje malo interesovanja za loptu, a Partizan voli kao i tata. Sport je zdrav i važan elemenat svakodnevnog života čoveka.
ZAVIČAJ Ti si visoko obrazovan, fakultet si završio u Srbiji i ipak krenuo putem fudbala u inostranstvo. Kako su izgledali prvi koraci i kada si odlučio da ćeš se profesionalno baviti fudbalom?
DAVOR ČELIĆ Završio sam Menadžment ali nikad nisam razmišljao da napustim fudbal. Nastavio sam istovremeno da igram a kasnije me je put odveo u inostranstvo.
Kao klinac sam počeo u kraju, kao i sva deca, da igram fudbal od jutra do mraka. Sa nepunih sedam godina sam počeo da treniram, da bih sa nekih dvanaest godina već razmišljao o tome kako je lepo biti fudbaler. To je bio moj san, koji sam ostvario.
ZAVIČAJ Vaše mesto prebivališta je
DAVOR ČELIĆ
ZAVIČAJ Uspeo si da u onome što najviše voliš postigneš uspeh i ostvariš se, kakav je osećaj?
DAVOR ČELIĆ Na neki način sam uspeo da ostvarim svoje snove, igrao sam pored Srbije još u Nemačkoj i Finskoj i sve su zemlje u svetu sporta na svoj način različite. Stekao sam mnogo prijatelja širom sveta i to je ono što me ispunjuje. Fudbal je moja strast, nešto posebno i predstavlja mi veliko zadovoljstvo, a osećaj sreće i ostvarenosti u nečemu o čemu ste kao dete sanjali i od čega nikada niste odustajali je prosto neopisiv.
ZAVIČAJ Preseljenju u Nemačku, prethodilo je preseljenje u
DAVOR ČELIĆ
Uspon je bio turbuletnan, pun uspona i padova, jer tada i tako se uči kako se stvarno postaje pravi, profesionalni fudbaler. Tako se odrasta, tako se postaje čovek. Pored Beograda, moje sportske stanice su bili i Zaječar, Niš, Užice…
ZAVIČAJ Ko se sve u porodici Čelić bavio i bavi fudbalom?
DAVOR ČELIĆ Mi smo sportska familija, svi volimo sport a najviše fudbal i svi smo naravno navijači Partizana sem moje i Darkove majke Gordane koja je Zvezdu zavolela zbog našeg uspešnog Negotinca, Gorana Drulića, koji je tada sa velikim uspehom rešetao protivničke mreže. Moj otac Vitomir je takođe igrao fudbal, a jedan od stričeva bio veliki talenat i jako zapažen, izraziti levonogi igrač. Moj mlađi brat igra i dan danas. Druželjubivi ljudi često vole sport a i svi smo uvek bili od akcije, uporni i neumorni. Ja svakodnevno radim treninge fizičkih sposobnosti i snage, i često uporedo treniram sa drugim klubovima kao što je to trenutno sa našim, sjajnim Klubom Nikola Tesla iz Hamburga.
ZAVIČAJ Ko su Tvoji najveći uzori i koliko Ti je u detinjstvu i ranoj mladosti značila podrška porodice?
DAVOR ČELIĆ Porodica mi je najveći oslonac u životu, bez njih ne bih stigao nigde. Oni su ti koji su me podržavali u svemu što sam radio. Kada je bilo najteže uvek su bili tu kao i danas. Poštujemo se i volimo i uvek smo tu jedni za druge. Ono što sam naučio u svojoj kući, od svojih roditelja prenosi se sa kolena na koleno. Tu istu ogromnu ljubav, privrženost, poverenje i podršku gajim i u svojoj kući jer smo moja supruga i ja već i sami roditelji. O porodičnom životu naučio sam sve već u detinjstvu, od svojih. Oni su uvek bili uz mene. Veliko im hvala.
ZAVIČAJ Koliko Ti nedostaju Tvoji u zavičaju i kako uspevaš da prebrodiš nostalgiju?
DAVOR ČELIĆ Nostalgija je, može se reći, prošlost. Preboleo sam je još kao srednješkolac. Imam krug svojih prijatelja koji me ispunjuju, a putem medija redovno pratim dešavanja u našoj zemlji. Najviše mi nedostaje familija, uvek. Voleo bih da moji roditelji i brat budu bliže meni, mojoj supruzi i sinu. Razdaljina nije laka. I naravno nedostaje mi naš grad Negotin jer ga volim.
ZAVIČAJ U kojim si sve klubovima igrao?
DAVOR ČELIĆ Brojnim… Istakao bih klubove Hajduk Veljko, OFK Beograd, Timok Zaječar, Radnički Niš, OFK Niš, Sloboda Užice, St.Pauli Hamburg Nemačka, VfB Oldenburg Nemačka, AC Oulu Finska, TSV Wedeler Hamburg Nemačka a trenutno razmatram ponude iz Kluba Kalev Talin iz Estonije i Kluba Marienham iz Finske ali i ponudu jednog domaćeg kluba, koji bi trebalo da pojačam a kome sada nećemo otkriti ime.
ZAVIČAJ Šta bi poručio i poželeo svojim zemljacima u zavičaju i dijaspori širom sveta?
DAVOR ČELIĆ Pošto nas Srba ima svuda, poželeo bih da nas ima još više. Da sačuvamo ono najbolje, da popravimo i unapredimo ono što možda nije najbolje, da učimo od drugih a da jedni druge poštujemo i pomažemo. Dragi moji zemljaci u Srbiji i širom sveta, volite se, negujte tradiciju, poštujte običaje i čuvajte zdravlje jer je život lep iako je baš kao i fudbal pun uspona i padova. Sanjajmo hrabro, živimo pošteno i punim plućima osvojimo sva mesta na kojima želimo da proslavimo svoje napore, izbore, život!