~As Walker Evans said in 1971. in an interview with Leslie Katz: " With camera, it's all or nothing." Well, I adore Nemanja Maras's ALL IN PHOTOGRAPHY! No new or old rule can stop him, he is an unpredictable, gifted young rebel and a true artist! He creates his own place, space and rhythm~ independent 'n' pure elements of an image! Go for it- we will love it!~
Kristina Kristi R.V.
~Kunst, muziek en entertainment~
Amsterdam, 2011.
THE VIVIDE DANCE WITH SHADOWS OF OUR THOUGHTS
If I ever saw the photographer who is playing with shadows in order to create the light, that was when I saw Nemanja Marash’s work. Serious just because he was born with a free soul and open just because he never wanted to find a key. This careful anarchist found a new path of love and respect for everybody’s choices.
In his photos I met the Eternity and forgot the usual meaning of Peace. For him, Peace is a very short moment of harmony and harmony is an ever changing condition. Such an approach to the photography arises from his approach to the Essence. Marash’s dialogue with the audience is based on his behaviour to everybody and everything in it’s entirety. His behavior is spontaneous, strong, wild but elegant in its expression. All the time he reminds us of the fact that Life possesses Everything. The image hunt is strategically done so a beholder is getting caught but he does not become a pray. This chivalrous  encounter with Nemaja Maras those who are literate, noble, curious and free never leave empty-handed.                         When You are lucky enough to be able to recreate the history of things You have been through because the God gave you the oportunity to express your impressions, you are hungry to give and then Living becomes easy. You become an Artist. Smiling with Time, dealing with Temptations just because you don’t care about them- you behave like a Temptation itself because all Life becomes the temptation for you. And You have nothing to loose, you are the chosen one!
If you except your destiny and your role on Earth, you are sheletered by  clouds. For Nemanja Marash that shelter was named the Camera Obscura.
Frames couldn’t control him, names wouldn’t catch him. Free as it is, his art lives whereever you are free to choose beauty of being what you are. Marash doesn’t focus on us, he focuses on our lives. Responsible artist, joyful citizen. The Colour of the Light becomes the Light of the Truth when the Truth is powerful enough to express what Truth wants.
The modern photography Marash is making is modern just because his life belongs to era well known to us as The Modern Era. The truth is that his photos could find their places anywhere in the chronology of the medium, in it’s history or it’s future, as an honest witness of everything he lived through. This shiny talent is given to a man who is brave and humanly devoted to his strength. Strong feelings, sharp thoughts, bright expectations give right conclusions, mostly. Every honest man was rewarded with the facts. No one rejects facts, one could only seek other meanings or places for them.
If You could put all old fairytales and legends in one word, what would that be? That would be POSSIBILLITY. What if I tell you that Marash sees possibillities everywhere, would you call him magician? I would. And I am.
Nude scenes are representing the Freedom and all colours of the light are presenting dance of the Wisdom born by the dreamers. The photographs are becoming heralds and keepers of the most precious toy of this young man and matured artist. If camera can be his favorite toy I can be his favorite fortune teller- Nemanja Marash, you were born with the knowledge of making your future dreams, wings, winds and seas. Take us to your new places, we want yout new exibitions, and we can hardly wait to meet you on the wide road! If ALL will be uncovered, tha same ALL had to be secret once. To become a secret, everyone has to pass through tube named Camera obscura. You are the one of Great Guides. Whoever saw what you have seen- believes you. Whoever wants to follow your gaze will trust you. And with trust is too: all or nothing! Take my hand. Thank You.
BIOGRAPHY: Nemanja Maras was born on 18th of April 1989 in Belgrade. Towards the end of 2006 he starts gaining an interest in photography and in 2008 attends the Faculty of Applied Arts in Belgrade, majoring in applied graphics/ photography. Nemanja's primary interests are directed towards fashion and marketing photography, areas in which he has already shown distinctive talent. His photographs have thus far been published in the magazines such as 'The Man', 'Status' and 'FAAR'. For several years now, Nemanja is the lead photographer for two music houses, '13Family' and 'GrupnaTerapija', where he also has the responsibility of developing all commercial campaigns and cover materials for music productions. During his career, Nemanja has developed and built successful relationships with the likes of Kristina Kovac, Struka, Dada, Lud, Bata Spasojevic and the list extends further. Apart from the previously mentioned success, Nemanja was also the recipient of the first prize in the category of photography at the Regional Center for Talent Scouting, as well as the recently held S.U.N.D festival. Nemanja further felt it was a great honor for him having the ability to portray and display his work at the World Biennial of Student photography, held in Novi Sad in 2009. Despite all his business engagements, he is still determined to dedicate his time towards his degree and further proving his talent. On 21st of May 2010, Nemanja officially opened his first photo studio.
The ideal language of freedom is created to allow us to communicate with everyone, in the reality and in the real dreams. It is a language known and understood by everyone but spoken by few. So many times we could choose anything and our own CHOICES shaped the lives we live today. Let us not demand from others then to follow our models and go our ways. We can do everything but there is nothing we have to do… This is man’s relationship with the DESTINY. All of us deep in ourselves know that before and after our decisions we must live with the responsibility of our choices. Freedom inherently brings us rights in itself… The rights bring duties… And responsibility for fulfilling of duties makes us tied to the GREAT SOURCE from which it ALL came. Whether you play or not, TIME never stops and everything counts. Not doing anything doesn’t mean You are not making mistakes. I am free and You are free, too. Everybody has their own WAY and in their own time works in their own behalf. I will offer You everything and ask for nothing.
Entering into Myscha Oreo Ligthart’s photography meant stepping into myself and discovering the true MEANING of  “A picture is worth a thousand wordsâ€. I mostly come across exit from one’s self and ESCAPE to happier realms in works of art. Returning to ourselves we carry away our MEMORIES. And when they fade away, we are looking from inside out again. SEDUCTION in art leaves us empty-handed: we adore and we give ourselves, we buy and that is the shortest story about ART and us in everyday LIFE!
But, I met something that made me alive again. The art of Myscha Oreo Ligthart is an open WINDOW to a CIRCLE of honest communication, give and take and FREEDOM of LOVE. Her expression is straightforward, incorupptible and harmonious with harmony itself- oh yes, something like that really exists!
I dwelled on most of her images and oil paintings, learned her way of life but going so far I’ ve never lost myself! To think, to feel, to act HARMONIOUSLY is a way of living a LIFE that never betrays itself!  Discipline and endless dedication to her artwork are reflected in Myscha’s constant and consistent FOCUS. Respecting the light, cleaning the tools and nurturing the models seem familiar to us, as this is the exact way as we IMAGINE the ancient, proper, primeval RITUALS from which everything originated noting our mistakes and turning them into KNOWLEDGE!
 The library of JOY, LIGHTNESS and eternal INSPIRATION of Myscha’s communication with people and all creatures rewarded with life in this circle again are attainable to all of us! I rarely meet the artists who don’t tie themselves to the object of their endowment because of the idea that they are already so well nourished by the richness of this WORLD so they wish to express their GRATITUDE for it! The philosophy of life of Myscha Oreo Ligthart is also the life of this philosophy!
In Myscha’s DESIRE to keep her own PERCPETION, she allows herself to learn through the process of work and initiated by the gift she has developed to be a diligent, autodidact, photographic artist with her individual, recognizable style. The style she lets to roam free to find and determine its own place in the world and present itself in all it’s newborn purity to the world.
Myscha’s photographic concept has risen from completely clear ideas about editing her correspondence with NATURE and EXISTANCE. For example, contemporary way of HEALING life, where life utilizes itself, is imposing in an unnatural manner! Modern time is characterized by all potentials for an ideal distribution of rights, possessions, HELP and STRENGTH during our touristic role on EARTH. Still, inequalities of those distributions bring temporary POWER to the ones who believe in such a power and use it for durable effects. Therefore, to keep this illusion alive, many generations live in slavery. MESSAGES of Myscha’s Art are quite clear and they work only with positive affirmations, nice words, giving ourselves for things which can be used by the others. There is no such a thing as second or third- hand love. Justice on the modern ladies’ way! GODDESS of Art made her PRINCESS!
The motive of the JAGUAR is moving graciously but powerfully through Myscha’s photography and her art in general just as we imagine those beautiful animals. And animas do that in nature quite freely and spontaneously. I would name it The Right of EXISTENCE and RESPECT this right. Humanitarian work for the benefit and preservation of this beautiful and powerful species, to Myscha means life! To be so unsparingly and so merciful in everything she does is brave, Knightly, ladylike, human, noble and NOBILITY obliges!           Kristina Radulović VuÄković,Amsterdam, 2011.
STRANCI IGRALI SRPSKA KOLA
Malo je ko od brojnih gostiju odoleo igrama iz bivÅ¡e zemlje, na kulturnoj feÅ¡ti u organizaciji ministarstva za kulturu i integraciju grada Linca. U prelepoj viÅ¡espratnoj zgradi, Vizunturma naÅ¡u zajednicu predstavljali su Älanovi udruženja Vidovdan, Äija je folklorna sekcija bila u prvom planu. U programu koji je trajao viÅ¡e od pet Äasova reÄ‘ali su se na bini kulturna udruženja brojnih naroda, koji žive u gradu na Dunavu. Raznolikost i raznovrsnost tradicije, ali i želja da jedni druge bliže i bolje upoznaju u potpunosti je ostvarena u ovoj lepoj prolećnoj veÄeri.
Bili su tu i predstavnici gradske vlasti, koji su naglasili da je integracija jedan od najbitnijih zadataka i ciljeva ne samo grada Linca, nego celog austrijskog društva:
- Želimo da pružimo šansu našim građanima da se osećaju kao kod svoje kuće.
Integracija je ujedno i raznolikost i bogatstvo, pod uslovom da se svi prijateljski odnosimo jedni prema drugima. Kroz ovakve manifestacije to ćemo sigurno uspeti, u cilju zajedniÄke koristi - poruÄio je ugledni Älan Socijaldemokratke partije, profesor na Univerzitetu "Johan Kepler", Franc Lajdermiler. Bio je tu i jedan od vodećih Älanova Narodne partije Austrije, Erih Valc koji je takoÄ‘e podržao ovakve manifestacije u cilju integracije stranaca.
Austrijanci su u narodnim noÅ¡njama pokazali mnogobrojnim doseljenicima deo svoje bogate folklorne tradicije. Na bini u prizemlju, uÄestvovalo je nekoliko kulturno-umetniÄkih druÅ¡tava iz Linca.
Raznovrstan splet igara iz matice, privukao je i Älanove iz ostalih klubova sa prostora bivÅ¡e države, ali i Austrijance, doseljenike iz Afrike, Azije... Svi su se dobro uklopili u zajedniÄko kolo, na drugom spratu Vizentruma. MuziÄari na Äelu sa harmonikaÅ¡em Zoranom Gajićem i studentima violine Aleksandrom, NebojÅ¡om i gitare Vedranom, kao i Älanovima iz drugih klubova, delovala je skladno. Sve je zavrÅ¡eno oko ponoći kada su se u kolo uhvatili svi Älanovi klubova sa prostora bivÅ¡e zemlje.
Jedan od specijaliteta na srpskom Å¡tandu bio je pasulj. Vredne zemljakinje iz kluba Vidovdan su odliÄno pripremile ovo jelo. Austrijanci nisu odoleli specijalitetu sa Balkana. Nekoliko starijih, meÄ‘u njima 74-godiÅ¡nji Franc bio je oduÅ¡evljen, uprkos Äinjenici Å¡to je vreme za veÄeru bilo odavno proÅ¡lo:
- Ne mari Å¡to je kasno. Ovo jelo je ukusno - prokomentarisao je starina obuÄen u tradicionalnu noÅ¡nju i sa tanjirom punim pasulja i komadom domaćeg hleba pohitao ka slobodnom stolu.
SUMADIJA AT OPEN DOORS DAY 7 MAY 2011
A couple of days prior to Europe day, on the invitation of the Committee of the Regions, Sumadija district (SR) and the city of Kragujevac participated in the festival of Europe´s regions and cities.
9 May 1945 marked the first day of peace in Europe after the Second World War. The same day, five years later, French foreign minister Robert Schuman proposed the creation of the European Coal and Steel Community, thus laying the foundations for today's European Union, based on the principles of peace and prosperity. 9 May has been, therefore, named Europe Day. To mark this occasion, each year on a Saturday in May, the EU Institutions open their doors to citizens so that they can get insight about how they work.
This year was no exception and European local and regional representations displayed their cultural heritage and EU-funded projects, as well as promotional brochures about tourism, education and investment opportunities at the premises of the Committee of the Regions (CoR). Visitors were able to taste local specialties and participate in games and quizzes. Upon answering certain questions they were getting stamps from various regional stands in their CoR "passport", that were later transformed into special gadgets by the Committee of the Regions.
Along with fifty European regions and cities, Sumadija District and the City of Kragujevac had an opportunity for the first time to celebrate the diversity of Europe and promote Sumadija cultural, educational, tourist and economic potentials.
During the cultural program of the Committee of the Regions, Sumadija district and the city of Kragujevac were represented by maestro Bora Dugic the flutist, accompanied by Mr. Boban Prodanovic, accordionist. The Serbian language school children from Antwerp also contributed to the whole event by singing traditional Sumadija songs with the help of their teacher Dragica Josipovic. Sumadija stand was represented by the team of women, none of which was from Sumadija. Dressed in traditional Sumadija costumes they attracted a lot of attention as they promoted the region with all their heart. Brochures showcasing the tourist and economic potentials of Sumadija municipalities of Arandjelovac, Batocina and Lapovo as well as of the city of Kragujevac were for the first time presented in Brussels. In addition, video presentations of Arandjelovac, Batocina and Kragujevac were shown on the CoR plasma screen.
Visitors of Sumadija stand had two assignments to fulfill before getting Sumadija stamp in their CoR passport. They had to pronounce properly the name of the city of Kragujevac /kra-gu-ye-vats/ and Sumadija /shu-ma-di-ya/ and vote for the logo of their choice prepared by the design students of FILUM University of Kragujevac. The proposal no.9 of Borko Neric outvoted all other logos.
Journalists from Radio Television of Kragujevac and Kragujevacke weekly had the chance to visit Brussels for the first time and cover this event, thanks to the support of the Committee of the Regions. Therefore, magnificent atmosphere that adorned the capital of Europe during these days, was presented to the citizens of Sumadija and further. A few other media attended the event: Slovo Ljubve, Zavicaj narodne novineand Svetosavac. You can access all Open Doors pictures on the Cor Flickr account.
Text: Borka Tomic & Â Photo: European Union/Committee of the Region
TRAGOVI DO ZAVIÄŒAJA
Slikarka Dragana Dragotić je proÅ¡le godine održala svoju treću samostalnu izložbu u okviru Septembarskih sveÄanosti OpÅ¡tine Boljevac. Izloženo je oko 40 slika koje su nastale nakon njene prve samostalne izložbe koju je imala 2005. godine takoÄ‘e u Boljevcu. Izložba nosi naziv „Tragovi“ kao i izložba koju je imala 2009. godine u Beogradu. Postavku većim delom Äine iste slike. „Tragovi“ su simboliÄan naziv jedne Draganine slike po kojoj je nazvala celu izložbu. Za ovaj naziv Dragana za Äitaoce ZaviÄaja kaže da najbolje opisuje njen slikarski opus u prethodnih pet godina. Naziv „Tragovi“ se može objasniti na mnogo naÄina ali ona istiÄe samo da tragove treba ostavljati za sobom a gledati i verovati u budućnost. Na otvaranju su govorili njeni prijatelji Dejan Kostadinović i Tamara Milutinović: „Kao Å¡to možete videti Dragana iz svog bogatog i raznolikog okruženja crpi ogromnu snagu i inspiraciju i u tome se može pronaći izvor silovitosti njenog likovnog stvaranja. To sto vidite nisu pejzaži koji nam prikazuju jednu njivu, put, drvo, to su osećanja koja se hitrim potezima Å¡pahtlice utiskuju u platno nanoseći crvenu boju zemlje, žutog neba, zelenkastog mora…
Blistava i intenzivna boja na njenim slikama postaje glavni i osnovni elemenat slikarskog izažavanja.
Svaki prizor za sebe predstvlja novu stvarnost, put kojim je neko hodao, njivu koju je neko obraÄ‘ivao…Gde god hodali, Å¡ta god radili, mi ostavljamo traga za sobom…ali u tom procesu mi postojimo kao individue koje misle, osećaju, odlaze i vraćaju se. Kada pogledate Draganine slike uoÄićete da težiÅ¡te nije na onome Å¡to se vidi, već na onome Å¡to se oseća i misli: poÄetni impulsi ne potiÄu od prirode nego od slikara i projektuju se na prirodu. “Tragovi†kao tragovi koji su ostali za nama dok smo nekada davno tu prolazili ili dok su neki drugi ljudi hodali tim putem, ali takoÄ‘e i tragovi koje svi mi svojim postojanjem ostavljamo za sobom, bili toga svesni ili ne. Dragana ne teži objektivnom prikazu nekog prizora nego da saopÅ¡ti onaj samo svoj, do prenaglaÅ¡enosti, individuani doživljaj koji u njoj podstiÄe priroda, a kako to drugaÄije postići nego kroz ekspresiju i jaÄinu boje, naglaÅ¡ene pastuozne poteze, kontraste i žestinu njenog kolorita. Ona stvara svoj već prepoznatljiv gest neprekidnih, u jednom dahu, nanetih Å¡irokih poteza, koristeći intenzivan kolorit Äistih boja koje ostavljaju snažan utisak svojstveno fovizmu.
Ovo izlaganje zavrÅ¡ićemo Gogenovim reÄima: “Postoje li plave senke malo je važno, ako se nekom sutra bude prohtelo da vidi senke ružiÄaste ili ljubiÄaste, nećemo morati da tražimo da nam polaže raÄun, samo ako njegovo delo bude harmoniÄno i ako navodi na razmiÅ¡ljanje.â€
Priroda je ono Å¡to je najviÄe inaspiriÅ¡e ali kao Å¡to se na slikama može videti, to nije Äisto reprodukovanje prirode, pre se može reći da su njene slike ogledalo njenjih osećanja. 2009. godine joj je, u okviru tradicionalnih dodela nagrada OpÅ¡tine Boljevac, dodeljena Septembarska nagrada za doprinos u oblasti kulture i umetnosti.
Dragana Dragotić je roÄ‘ena 1979. godine u Boljevcu. Srednju umetniÄku Å¡kolu "ÄorÄ‘e Krstić" zavrÅ¡ila u NiÅ¡u, na smeru slikarstva. Istoriju umetnosti diplomirala na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Slikarstvom se aktivno bavi od 1995. godine. Izlagala je na dvema samostalnim izložbama: Izložba “Tragovi†Beograd 2009. godine i Prva samostalna izložba Boljevac 2005. godine. TakoÄ‘e je izlagala i na sledećim grupnim izložbama: VIII meÄ‘unarodna izložba “Žene slikariâ€, Majdanpek 2010. godine, V izložba “Žene slikariâ€, Majdanpek 2007. godine, IV izložba “Žene slikariâ€, Majdanpek 2006. godine; izložba II likovne kolonije, Kula (Vojvodina) 2005. godine; izložba likovne kolonije RMU Bogovina, 2003. godine. UÄesnik je likovnih kolonija: “Murali prijateljstvaâ€, 2007. godina, u Boljevcu; kolonija na Rtanju 2007. godine; “II likovna kolonija†u Kuli (Vojvodina) 2005. godine; “Bogovina 2003†u Bogovini.
Autor je skice po kojoj je urađen mural na zgradi odmarališta “Rtanj†na Rtnju, u okviru projekta “Boljevac Kulin dobar sused i prijatelj†2007. godine.
Dobitnik je Septembarske nagrade OpÅ¡tine Boljevac za 2009. godinu za doprinos u oblasti slikarstva. Radila je kao profesor u Domu uÄenika Srednje poljuprivredne Å¡kole u Å apcu, tokom Å¡kolske 2007/2008. godine.
BOGDAN ÄORIĆ ~ Å IROKIM POTEZOM ÄŒETKICE OD SRBIJE JAPANU
Sedmog maja je u Beogradu u sedam sati uveÄe Njegova Ekselencija ToÅ¡io Cunozaki ambasador Japana u Srbiji, u Udruženju ’’ Tagai’’ u Gospodar Jevremovoj ulici broj 7, otvorio humanitarnu izložbu ’’ Å irokom stazom od Srbije do Japana’’, Äitajući tekst na srpskom. Dvadeset i jedan umetnik i dvadeset i jedan rad od srca. Svi umetnici su Älanovi Udruženja ’’ Å iroka staza’’. Tema izložbe je bila Srpsko Japanski simboli. Ambasadora je najavio Goran Krstić, PR Udruženja ’’ Tagai’’. Najzapaženiji bio je rad mladog slikara Bogdana Äorića koji je izazvao veliko interesovanje. Umetnik je i ranije predstavljan publici i svaki put je dobijao najbolje kritike i privlaÄio pažnju koloristiÄkim reÅ¡enjima, formom i izrazom koji ga karakteriÅ¡e kao inovatora, individualistu ali i humanistu jer je ova izložba samo jedan od ovakvoh projekata u kojima svesredno uÄestvuje.
Bogdan Äorić je roÄ‘en 1983. u Zrenjaninu. Posle mature u Srednjoj dizajnerskoj Å¡koli ’’ Bogdan Å uput’’ u Novom Sadu upisuje Fakultet likovnih umetnosti u Beogradu gde diplomira 2009. godine na Odseku slikarstva u klasi prof. Gordana Nikolića i 2010. postaje redovni Älan ULUS- a.Izlagao je na preko dvadeset kolektivnih izložbi u zemlji i inostranstvu, uÄestvovao u preko deset Likovnih kolonija takoÄ‘e u Srbiji i inostranstvu i bio asistent savremenom umetniku Bartolomeu Toguou u okviru radionice u Muzeju afriÄke umetnosti u Beogradu. Za njim Äetiri samostalne izložbe Äijom bi se posećenošću ponosile i mnogo starije kolege. Ovaj vredni mladić je posvećen svojoj profesiji i njegova ljubav prema umetnosti veća je od mogućnosti da ga pohvale zasene sjajem.
U razgovoru za ZaviÄaj sa Bogdanom, filozofom koji slikom poziva na buÄ‘enje, opismenjavanje duÅ¡e, otvaranje starih i pokretanje novih koncepata koji bi svet uÄinili humanijim, jasnijim, Äistijim, zdravijim i jedinstvenijim saznajemo: “ Kao umetnik, isprovociran sam savremenim bivstvovanjem, životom, radom, delovanjem u gradu kao centru civilizacije i besmislenim bekstvom od prirode! Nedostatak zajedniÅ¡tva, bliskosti, kolektiva i ljubavi...  “ Kritike na raÄun potroÅ¡aÄkog druÅ¡tva, masove kulture i Äovekove pasivne borbe sa nametnutim sistemom vrednosti koji kao da nastoji da obezvredi sve sem suÅ¡te materije, Bogdan Äorić izražava kroz svoje slike. Po definiciji filozof egzistencijalista, on sve posmatra kroz ’’ traženje smisla i življenje slobode’’ i bavi se meÄ‘uljudskog odnosa i ljubavi. Svaki je umetnik filozof ali nije svaki filozof umetnik. Mladost i talenat hrabro vode bitku sa postulatima materijalizma, od kojih je kako naÅ¡ slikar smatra moderno a nazadno druÅ¡tvo stvorilo ideologiju propasti. Da će, kako F. M. Dostojevski kaže ’’ Lepota spasiti svet’’, dokazuju i sjajni Äorićevi radovi koji svojom lepotom vape za druÅ¡tvenim promenama i pozivaju na kolektivno buÄ‘enje svesti.
Za svoje slike Bogdan Äorić kaže: ’’ Moje slike svojim figurativnim predstavama definiÅ¡u usamljeno stanje, prazne prostore oko ljudi u smislu ljubavi i duhovnosti i prazninu u celini, koja je takoreći zabijena u savremenog Äoveka... Strah je nadvladao duh i volju ljudi a trans u kome spavaju kao da nema požarne stepenice! Poput teorije forme gde postoje zakoni toplo- hladnih boja i njihovih sinteza u svojim slikama naglaÅ¡avam burnu reakciju blagostanja i niÅ¡tavila- sve ono Å¡to savremeni svet jeste!’’
Nadajmo se da će tako dugo ostati svoj u ekspresiji koja se priželjkuje u mnogim galerijama i privatnim kolekcijama. Kad god istoriÄar umetnosti, umetniÄki kritiÄar ili novinar postanu svedoci velikih promena ili velikih zora ili velikih umetnika kažem da su videli svetionik a opet kao umetnik znam da je osećaj prepoznavanja u publici ili kritici osećaj koji ima usamljenik kada sa duge plovidbe ugleda kopno. Da je život veći od svega i svih potvrÄ‘uje faktor iznenaÄ‘enja koji u nama i pomera skalu osećanja. Verujem da će Bogdan Äorić, izuzetni slikar nove generacije stvoriti most izmeÄ‘u dva dobra u svakom pogledu. Neka samo jedan od mnogih Dobrih spojeva bude razmena kulturno- umetniÄkih projekata, novina i znanja u saradnji matice i dijaspore. Hvala, Bogdane!
Kristina Radulović VuÄković
ÄURÄEVI Â STUPOVI ~ ZAVIÄŒAJNAÂ TRADICIJA
U sklopu akcije "Obnovimo sebe - Podignimo Stupove" Radio Televizija Srbije je snimila spot za VaskrÅ¡nju pesmu koja se zove "Hristos Voskrese". Pesma je sa CD-a pevnice crkve sv. Nikole u Rasu (naziv CD-a: "Govori Gospode" ),koja je snimila ovu pesmu sa poznatim muziÄarima i gostima.
U pesmi uÄestvuju i pevaju: Pevnica crkve sv. Nikole u Rasu, Željko Vasić, Sloboda Mićalović, Vladan Modrenović, sin Dragan - Nenad Okanović, MiloÅ¡ Biković i Tamara Dragićević (film "Montevideo - Bog te video’’), NebojÅ¡a Cile Ilić, SlaÄ‘ana Borota, deca iz crkvenog hora "Äakon Avakum" Pavle Janković i Kristina MaruÅ¡ić, Ä‘akon Aleksandar Azdeljković, Ä‘akon Branko Karaklaić, Marko Bulat, muziÄari Milinko Ivanović, Dejan Cakanović, Andrej Andrejević. Pesma se zove "Hristos Voskrese" . Muziku potpisuju: Popadija Violeta Sandić i Jovica Mutavdžić, tekst: sveÅ¡tenik Milorad Maksimović a aranžman: Andrej Andrejević. U spotu uÄestvuju: Pevnica crkve Sv. Nikole u Rasu, muziÄari Željko Vasić i Marko Bulat, glumac u Srbiji i Å¡irom dijaspore poznat kao sin Dragan - Nenad Okanović, glumac Andrej Å epekovski, Milos Biković (film "Montevideo - Bog te video"), trener FK Partizana Aleksandar Stanojević, fudbaler FK Partizana Ivica Ilijev, fudbaler FK Crvena Zvezda Andrija KaluÄ‘erović, trener teniske reprezentacije Srbije Bogdan Obradović, NebojÅ¡a Cile Ilić, Vladan Mirković, deca Simon i Maksim Pavlović iz Novog Pazara, deca sa veronauke, sveÅ¡tenik Radomir Sandić, sveÅ¡tenik Miloje Petronijević, Ä‘akon Aleksandar Azdeljković, Ä‘akon Branko Karaklaić, frulaÅ¡ Milinko Ivanović, deca frulaÅ¡i iz Å¡kole "Sv. Vladika Nikolaj" i Bojan Rendulić. Spot je režirao Slobodan Simojlović. Organizator je Svetlana Azanjac.
Spot je snimljen u mestu Ripanj kod Avale i u studiju "Košutnjak", RTS.
MAJÄŒINSTVO KAO UMETNOST LJUBAVI, POÅ TOVANJA I ZNANJA
Novinarka, književnica i slikarka Mirjana Bobić-Mojsilović, nedavno je svoju prepoznatljivu energiju pretoÄila u pozoriÅ¡ni komad. Umetnica se ovog puta naÅ¡la u ulozi reditelja. Režirala je predstavu „Pozovi M radi užitka“ koja je premijerno bila izvedena 9. aprila u „Zvezdara teatru“. Ona je potpisala scenario i izbor muzike. Poznata BeograÄ‘anka ima kćerku Milu koja je studentkinja arhitekture. Udovica je ostala kada je Mila imala samo godinu dana, a danas njena Äerka ima dvadeset tri godine. Sa sportskim menadžerom DuÅ¡anom Odžaklićem je viÅ¡e od godinu dana u srećnoj emotivnoj vezi i ne krije da je zaljubljena i da obožava da kuva za njega.
“ Mila upravo sprema diplomiski ispit na arhitekturi. Ne bavi se pisanjem, ali je, kao i mene, zanimaju najrazliÄitije stvari – od istorije umetnosti, druÅ¡tvenih teorija, antiglobalistiÄkog pokreta, preko filma, muzike, do psihoanalize i vajarstva. Tako da imamo o Äemu da priÄamo.â€, zadovoljno o uspeÅ¡noj ćerki govori umetnica i dodaje: †Srećna sam Å¡to je ona izbrala svoj put, drugaÄiji od mog. Razvijala sam takav odnos sa svojom ćerkom jer smo uvek priÄale i o raznim stvarima koje nisu samo iz oblasti majka- ćerka. Kad god bih sakupila neki dinar vodila sam je na putovanja. Vodila sam je na izložbe, na putovanjima sam joj pokazivala zgrade, ulice, muzeje. Mnoge ervopske gradove prvi put je videla sa mnom, peÅ¡aka, bila je pravi mali turista. I dan danas znamo da odemo u BeÄ na dva dana, na primer, na izložbu Fride Kalo, ili u Berlin na izložbu “Melanholijaâ€, ili u Bilbao da vidimo Gugenhajm muzej, ili u San Sebastian da vidimo ÄŒilidine â€ÄŒeÅ¡ljeve vetraâ€. Vodila sam je u pozoriÅ¡te, na koncerte. Uvek je volela da Äita. I naravno da je tako postajala moj sagovornik. Uostalom, ona je moj prvi književni Äitalac i moj prvi kritiÄar. Da, uvek je pitam Å¡ta misli o onome Å¡ta radim, i uvek sa pažnjom sluÅ¡am, njene primedbe i savete. Sada ona sprema diplomski na arhitekturi i ja sam zbog toga jedna ponosna mama. Ponosna sam ne samo zato jer sam je izvela na put, nego i zato Å¡to je ona postala jedna kulturna i obrazovana devojka sa kojom obožavam da razgovaram o svemu.â€
FOTOGRAFIJE: VUKICA MIKAÄŒA
 OLJA IVANJICKI ~ BUDILNIK SAVREMENE SVESTI
Imala sam Äast da upoznam Olju Ivanjicki. Pre par godina smo se opet srele u Jugoslovenskom dramskom pozoriÅ¡tu, za vreme BITEF- a. PriÄale smo o njenom gostovanju u jednoj TV- emisiji. Kazala sam joj: “ Uživam dok sluÅ¡am i Äitam sve Å¡to saopÅ¡tavate tako pažljivo, tako slobodno, tako znalaÄki, a tako moderno. Vi ste mi poput budilnika naÅ¡e, savremene svesti!“ Nasmejala se i rekla: “Upravo to. Možemo tako i da nazovemo naÅ¡ intervju za ZaviÄaj!“ Posle naÅ¡eg susreta ja sam otputovala u Holandiju, a Olja nazad u svoje sazvežđe, meÄ‘u zvezde i meÄ‘u ideje. Bila je Äudesni izvor inspiracije. Umesto intervjuu, ovom tekstu dajem ime koje smo dogovorile!
Na Å ateleu, preko puta Centra Pompidu u Parizu, u prepunom Kulturnom centru Srbije je 6. aprila izložbu njenih dela otvorio predsednik Srbije, Boris Tadić, proÄitavÅ¡i prekrasan tekst na francuskom jeziku. Prisutnima se obratio i Njegova ekselencija, gospodin DuÅ¡an Bataković, ambasador Srbije u Francuskoj.
Izložba pod nazivom ’’Sazvežđe’’ se sastoji od 70 dela i organizovana je u saradnji Srpskog kulturnog centra i Fonda “Olga Olja Ivanjicki“ koji vodi Dušanka Subotić Homen. Ista izložba je već prikazana u Adis Abebi, Vašingtonu i Stokholmu, a posle gostovanja u Parizu, gde je realizovana u saradnji sa Ministarstvom inostranih poslova Srbije i ambasadom naše zemlje u Francuskoj, putuje u Beograd. Pariska publika je kao i brojna publika naše dijaspore imala priliku da vidi po prvi put izložene slike, crteže, grafike i arhitektonske projekte, ali i radove za tri revije Modne kuće “ Mona“ : Tesla, Njegoš i Carstvo.
RaskoÅ¡ni talenat naÅ¡e Äuvene slikarke, pored izuzetnog broja domaćih i inostranih priznanja i nagrada ovenÄan je i u mom rodnom gradu Negotinu za vreme 44. MokranjÄevih dana Zlatnom plaketom Festivala MokranjÄevi dani, koja je dodeljena Fondu Olga Olja Ivanjicki. Olja Ivanjicki ( 1931- 2009.) je po zavrÅ¡etku postdiplomskih studija na Akademiji likovnih umetnosti 1962. dobila posebno priznanje i stipendiju Fordove fondacije za nastavak studija u S.A.D. a 1978. i mogućnost da uÄestvuje u programu Fulbrajtove fondacije. Oljina dela se nalaze u prestižnim galerijama i muzejima Å¡irom sveta. Zajedno sa Leonidom Å ejkom, SiniÅ¡om Vukovićem, Dadom Äurićem, UroÅ¡em ToÅ¡kovićem, Mirom Glavurtićem, MiÅ¡elom Kontićem, Vukotom Vukotićem, PeÄ‘om Ristićem, Vladanom Radovanovićem, Mihajlom ÄŒumićem, Radovanom Kraguljem, Branimirom Vasićem, Ljubom Popovićem, Kostom Bradićem, Svetozarem Samurovićem, Milovanom Vidakom, Vladimirom VeliÄkovićem i Milićem od MaÄve, Olga Olja Ivanjicki pravi velike korake u naÅ¡oj umetnosti, a jedan od njih je i MEDIALA (Ime ovoj grupi je dao Miro Glavurtić sastavivÅ¡i dve reÄi Med- eliksir, lek, proizvod sjedinjenih bića i Ala- aždaja, simbol mraka i destrukcije) , na Äije su stvaranje i razvoj svi pomenuti uticali sa željom da spoje proÅ¡lost, sadaÅ¡njost i budućnost zbog beskrajne ljubavi prema umetnosti i beskrajnog verovanja u njene moći..
Bezvremena, veÄna Olja je imala i u Kulturnom centru Srbije, u veÄeri 6. aprila u Parizu dvorsku atmosferu. U pratnji klasiÄne gitare i klavira, o Olji se govorilo dugo. Njene kolege, prijatelji, obožavaoci i najviÅ¡i predstavnici državne vlasti odali su joj poÄast u atmosferi kakvu je mogla proizvesti samo njena vanvremenska filozofija življenja, vedra, misleća, slobodnjaÄka, ljubavna, humana.
Predsednik Boris Tadić je o Olji Ivanjicki rekao: "Uvek je bila korak ispred svog vremena". U svom govoru je istakao da Srbija i Francuska treba da partnerstvom pomažu i oÄuvaju kulturno-istorijsku baÅ¡tinu dva naroda i da strateÅ¡ka saradnja Srbije i Francuske treba da pospeÅ¡i evropsku integraciju Srbije, ali i da to partnerstvo treba da pomogne u razmeni studenata, profesora, nauÄnika i istraživaÄa.
Kristina Radulović VuÄković
PREDSTAVLjENA KNjIGA MILANA LjEPOJEVIĆA U sveÄanoj sali beÄkog Univerziteta je u petak uveÄe, na inicijativu Obrada Stanića i u organizaciji Zajednice srpskih klubova u BeÄu, predstavljena knjiga "Dodik Äuvar Srpske" Milana Ljepojevića. Autor je naveo da ga je na pisanje knjige podstakla reforma policije, koja je, kako je ocenio, bila "velika obmana i udar na Ustav BiH".
- Dodik se bavi doslednom primenom Dejtona, a njegovi protivnici pokušavaju da ospore taj dokument - ukazao je Ljepojević.
BivÅ¡i potpredsednik Vlade RS prof. dr Nenad Suzić istiÄe da je pisac iz obilja dogaÄ‘aja izabrao najvažnije Äinjenice, koje priÄaju same o sebi. Prema njegovim reÄima, jak lider predstavalja identitet RS, a do sada Srpska nije imala tako jakog lidera kao Å¡to je Dodik.
Milan Ljepojević je ocenio da je rat u BiH poÄeo zbog centralizovane države i bio bi izbegnut da je 1992. postignut dogovor o decentralizaciji.
Centralizovana Bosna i Hercegovina (BiH) nema budućnost i to je samo želja Bošnjaka i određenih struktura u međunarodnoj zajednici, a ne celog naroda u ovoj zemlji, ocenjeno je na promociji.
Poslanik u SkupÅ¡tini Republike Srpske (RS) i Å¡ef kluba delegata iz reda ostalih naroda Franc Å oÅ¡nja je istakao da potpuno nemoguć povratak na centralizovanu BiH, po sistemu "jedan Äovek jedan glas". Govoreći o entitetima on je ocenio da je zahtev bosanskih Hrvata za entitetom opravdan jer je i taj narod potpisnik Dejtonskog sporazuma, a ovim dokumentom postao je manjinski narod. Å oÅ¡nja je podvukao da je vreme da se ugasi funkcija visokog predstavnika meÄ‘unarodne zajednice i preÄ‘e na specijalnog predstavnika EU, koji bi trebalo da bude koordinator i savetnik."Visoki predstavnik trebalo je da bude koordinator i savetnik, a ne diktator. Već odavno on nije faktor stabilnosti u BiH. Naime, od BiH napravljeni su protektorat i diktatoru. Vreme starateljstva i tutorstva je proÅ¡lo", poruÄio je on dodajući da je BiH oÄigledan promaÅ¡aj meÄ‘unarodne zajednice, koja forsira duh, umesto slova Dejtona.
Šošnja je istakao da predsednik RS Milorad Dodik svojim insistiranjem na poštovanju Dejtona radi u korist budućnosti zemlje.
Knjiga "Dodik Äuvar Srpske" hronoloÅ¡ki prati udare i kritike na tadaÅ¡njeg premijera RS Milorada Dodika u periodu od 1. januara 2006. do 31. marta 2010. godine. Dodikovi najžešći kritiÄari su predstavnici meÄ‘unarodne zajednice predvoÄ‘eni kancelarijom visokog predstavnika u BiH (OHR), odreÄ‘ene nevladine organizacije koje je uglavnom formirala meÄ‘unarodna zajednica, boÅ¡njaÄke politiÄke stranke, pojedini javni mediji koji to sve prenose i opozicija, istakao je autor.
Na meÄ‘unarodnim sajmovima knjiga u Beogradu, Zagrebu i Lajpcigu knjiga "Dodik Äuvar Srpske" proglaÅ¡ena je najtraženijim delom iz RS.
IZLOŽBA SLIKA ANGELINE ANDROVIĆ GRADIÅ NIK U BEÄŒU U galeriji KoKo u BeÄu do 21. aprila može da se pogleda izložba slika srpske umetnice Angeline Andrović GradiÅ¡nik pod nazivom "Sćönes, njie das mensćlić Wahre".
Naziv izložbe je citat iz zbirke pesama Vuka Stefanovića Karadžića objavljene u Lajpcigu 1853. godine u pismima Geteu. Na taj naÄin je ukazano na vezu Srbije, Austrije i NemaÄke, Å¡to Äine i radovi ove umetnice.
Izložbu je 9. aprila otvorio galerista Ginter Koh, a prisutne je pozdravila i Milena Karagaća ataše za kulturu u ambasadi Republike Srbije u Austriji. O srpskoj umetnici i njenom stvaralaštvu govorio je i njen kustos Martin Šmit iz Oberursela kod Frankfurta.
Otvaranju izložbe su prisustvovali i izaslanik amabasade Republike NemaÄke u Austriji Hartmut Kraser, Olga Pantić Ficko direktorka instituta za kulturnu politiku u BeÄu, predstavnici humanitarne organizacije Srbi za Srbe iz BeÄa MiloÅ¡ Jovanović, Rafaela Trost i Milan Simić, predstavnici Srpske pravoslavne omladine iz Inzbruka DuÅ¡an Ignjatović i Vladimir Vlajić.
Ovo je drugo predstavljanje dela Angeline Andrović Gradišnik u Austriji, jer je u februaru ove godine izlagala svoja dela na Međunarodnom sajmu savremene umetnosti u Inzbruku.
PROMOCIJA KNJIGE I DVD–A ČUVARI KOSMETA
U organizaciji Srpskog druÅ¡tva Zadužbina i Kulturnog druÅ¡tva Mihajlo Pupin, uz bratsku pomoć DruÅ¡tva srpska zajednica i Srpskog kulturno umetniÄkog druÅ¡tva Vidovdan, u Ljubljani je 7. Aprila, o Blagovestima, održana promocija knjige i dvd–a ÄŒuvari Kosmeta – putovanje kroz sadaÅ¡njost i proÅ¡lost, autorke Mire Lolić MoÄević, novinarke i urednice na Radio Televiziji Republike Srpske, koja je ujedno i predstavila svoju knjigu publici u Ljubljani.
Uz promociju knjige, emitovan je i DVD na kojem je kroz sliku i reÄi sabran materijal nastao tokom putovanja Mire Lolić – MoÄević i ekipe RTRS-a po Kosovu i Metohiji. Obilazeći svetinje Kosova i Metohije, autorka se upoznala sa mnogim vrednostima kulturno-istorijskog nasleÄ‘a srpskog naroda, o kojima se malo govorilo i koje su u periodu komunizma namerno prećutkivane, a od presudnog su znaÄaja za opstanak i oÄuvanje kolevke srpskog naroda, Kosova i Metohije.
RazliÄite politike i osvajaÄi su pokuÅ¡ali oterati, promeniti im veru ili uniÅ¡titi srpski narod na Kosmetu, ali u tome nisu uspeli. ÄŒuvari Kosmeta su Srbi, koji su u veoma teÅ¡kim uslovima ostali da žive na Kosovu i Metohiji. To su Äuvari zadužbine Nemanjića i oni su veza proÅ¡losti sa budućnošću.
Obraćajući se najmlaÄ‘ima u sali, Mira Lolić MoÄević je naglasila da zbog kulturno – istorijskog nasleÄ‘a koje svi mi nosimo sa Kosmeta, imamo dužnost da i u rasejanju oÄuvamo naÅ¡ jezik, kulturu i ćirilićno pismo.
Program je ulepÅ¡ao pevaÄki nastup SKUD–a Vidovdan sa odabranim izvornim pesmama sa Kosova i Metohije.
U okviru posete Ljubljani, naša gošća je posetila Pravoslavnu crkvu Sv. Ćirila i Metodija kao i Srpsku biblioteku koja deluje u okviru KD Mihajlo Pupin.
Prisutni su imali priliku da posle promocije knjige uplate dobrotvorne priloge u fondaciju Za srpski Kosmet, pa je tako ovom prilikom za pomoć naÅ¡em narodu na Kosmetu prikupljeno 295 € koji će biti uruÄeni u okviru isporuke 10. donacije, a prodajom knjiga i dvd-ova „Čuvari Kosmeta – putovanje kroz sadaÅ¡njost i proÅ¡lost“, prikupljeno je dodatnih 60 € za humanitarne akcije koje su u toku, u organizaciji Radio Televizije Republike Srpske.
VELIÄŒANSTVEN SVETOSAVSKI BAL U BEÄŒU
Smiraj 29 januarskog dana, leta gospodnjeg nove 2010. godine, nije mogao pronaći lepÅ¡i dogaÄ‘aj, od Svetzosavskog bala, u carskom hotelu Å enbrun, u carskoj Vieni. Okupila se srpska elita, ovde u BeÄu da na ovaj naÄin, tradicionalno obeleži Savin dan. I ne samo oni. Porede naÅ¡ih ljudi, doktora, advokata, nauÄnika, uspeÅ¡nih preduzetnika, doÅ¡li su ne samo veoma ugledni zvaniÄnici austrijskih vlasti, već i mnogi diplomatski predstavnici mnogih zemalja, koji godinama dolaze na bal, ukazujući svoje duboko poÅ¡tovanje prema Srbima.
Možda je neobiÄno ovako poÄeti izveÅ¡taj o ovogodiÅ¡njem Balu, koji već godina organizuje Srpski kulturni centar, Äiji je predsednik Milorad Mateović, Äovek nemirna duha, izuzetno preduzimljiv, koji se godinama trudi i uspeva, da ni jedan Bal ne liÄi na prethodni.
Balovi su više od igre, plesa. Balovi se prave i za to da se okupe najujviđeniji i ljudi dobre volje. Balovi koštoju, jer sve vrca od prekrasnih haljina i odela koje nose nasmejani i raspoloženi uvaženi gosti.
Ovaj bal je imao sve ono najlepÅ¡e. Izvanrednog voditelja, univerzitetskog profesrtora Nikolu Rackova, koji je veomna lako svoje najave prevodio sa srpskog na nemaÄki, predivne „Loline“ devojke i mladiće koje su tako nonÅ¡alantno nosili graÄ‘anski noÅ¡nju iz vremena Obrenovioća, vremena kada srpski Knjaz naruÄi da...
Mladog glimca Ivana BosiljÄića i Snežanu Berić, Ekstra Nenu koji su sjajno otpevali i odglumili svoje uluge, uz orkestar „Skale“.
I onda ono najbitnije. Bal je poÄeo intoniranjem himni Austrije i Srbije, dok su gosti u prepunoj dvorani ovog predivnog hotela stajali, i paljenjem svetosavske sveće. Vladika Konstantin se tada sa puno duhovnosti se obratio prisutnima istakavÅ¡i da je ta svetosavska sveća sveća sreće za zemlju domaćina, ali i za sve Srbe koji žive u OteÄestvu i u dijaspori.
Zatim se prisutnima obratio ambasador Srbije u Austriji Milan Božinović koji je veoma nadahnuto govorio o stremljenjima Srbije i veoma naklonjenoj Austriji,
Andreas Å reder, je se obratio skupu sa ljubaznim reÄima, istakavÅ¡i veoma dobre odnose sa Srbijom i sa puno uvažavanja govorio o naÅ¡im ljudima koji žive i rade u ovoj alpskoj Republici. Pored gospodina Å redera koji je Älan vlade i državni sekretar Balu su prisustvovali i RenateBrauer zamenica gradonaÄelnika BeÄa, Sonja Veseli gradska sekretarka za socijalna pitanja i Sandra Frauenberger gradski ministar za integraciju,
Pomenimo da su Balu prisustvovali i skoro svi Älanovi predsedniÅ¡tva zZajednice srpskih klubova u BeÄu na Äelu sa Borislavom Kapatenovićem predsednikom
Gosti su bili brojni austrijski zvaniÄnici, ali predestavnici naÅ¡e Ambasade Kosta Simonović, Goran Bradić...... i Ministarstva za dijasporu Republike Srbije državni sekretam u Ministarstvu Vukman Krivokuća..
Posebno istiÄemo i prisustvo Å¡armantnog predsednika Jagodine,Dragana Markovića Palme koji je sa puno strpljena komuinicirao sa novinarima i potvrdio utisak o njemu da je to Äovek koji preskaÄe po dve stepenice, svestan da ima joÅ¡ mnog posla pred onima koji žele da se bave politikom.Nakon Å¡to je Ekstra Nena stvarno maestralno otpevala ariju „Habanera“ iz opere “Karmen“, dvorana je bila prepuna plesaÄa, koji verovatno cele godine maÅ¡taju o valceru koji će odigrati sa izabranom osobom. Plivali su dvoranom parovi, razlivale se boje divnih haljina, dame su kavaljere terale na da pokažu sve svoje plesno umeće i svi su uspevali, jer su želeli. Želeli su da budu srećni, a ta svetosavska sreća nije obiÄna, verovatno je ona ta sila koja nas drži cele godine da Äestito živimo i radimo, ali da umemo i da se opustimimo uz pesmu i igru.
SVETOSAVSKA AKADEMIJA U BEÄŒU Sala „Austrija centra“ bila bi mala da primi sve koji su želeli da doÄ‘u na Svetosavsku akademiju Srpske pravoslavne parohije u BeÄu. Ovako je oko hiljadu srećnika, poklonika svetosvlja doÅ¡lo da zajedno sa svojom braćom po rodu i veri, oda poÄast onome Å¡to ih sve vezuje i Äini narodom. To je veliko poÅ¡tovanje prema svojoj pravoslavnoj veri i njenom utemenitelju, prvom patrijarhu, prosvetitelju I državniku Svetom Savi.
Program koji je osmislio i vodio Miodrag Mecanović, slobodno se može reći da je maestralno tekao. Bio je to divan uvod u proslavu izuzetnog znaÄajnog jubileja, 150 godina delovanja Srpske pravoslavne crkve na ovim prostorima. Tekla je pitka priÄa o trnovitom putu i nezaustavljivom nastojanja Srba koji su ovde živeli da imaju svoju crkvu, ali i razumevanju vladara ove zemlje da izaÄ‘u u susret njihovim iskrenim željama. Tekla je priÄa koju su prekidali sjajni nastupi uÄesnika u programu. Prisutne je pozdravio sveÅ¡tenik Drago Vujić, koji se i na kraju programa zahvalio svima koji su doÅ¡li, a i uÄesnicima u programu koji su se stvarno potrudili da on bude vrhunski. No sveÅ¡tenik Vujić, pun nade obeća, iduće godine će program biti joÅ¡ bolji, jer svi koji su veÄeras doÅ¡li to i zaslužuju.
Program je poÄeo himnom Svetom Savi koju su izvele pevnice beÄkih hramova, a onda je episkop MoraviÄki Antonije, nastojatelj podvorja SPC u Moskvi, održao besedu. Besedu punu duhovnosti, ali i mudrih pouka koje bi trebalo naÅ¡ narod da dovedu do sloge, izvlaÄeći srž svetosavlja Äovekoljublje kao najbitniju osobinu jednog naroda.
-Sveti Sava nas je uputio putem spasenja i života,nauÄio nas je veri pravoslavnoj i naÄinu života koji izrasta iz takve vere, on nas je nauÄio pravoj i istinskoj veri, pravom i istinskom blagoÄestiju veri i pobožnosti. Svetim Savom smo postalizreo, hrišćanski istorijski narod, Svetim Savom hodimo kroz tamu vekova i Svetim Savom otkrivamo ne samo svoju proÅ¡lost, bližu i dalju, nego otkrivamo pravu i istinsku budućnost naÅ¡u, rekao je besedi episkop MoraviÄki Antonije.
Pored dve dame prvakinja srpskog glumiÅ¡ta Ljiljane Blagojević koja je govorila svetosavsku besedu SiniÅ¡e KovaÄevića i ZaveÅ¡tanje o jeziku Stefana Nemanje, izvrstan nastup je imala i Jelena Lugonja. Vredno je pomenuti deo besede koju je govorila Ljiljana Blagojević u kojoj se kaže: Setimo se onoga koji je Å¡kolovao i leÄio, branio i zastupao, promiÅ¡ljao i predviÄ‘ao, zidao i pisao, da bismo mi danas znali iz Äega niÄemo, da bismo znali da smo ne samo neÄiji preci nego i potomci neÄije krvi, misli države, jevanÄ‘elja, trojeruÄice.
Ni mladež, devojÄice i deÄaci nisu želeli da izostanu sa dobrim nastupima, pa su Dragana Vukić, David MikiviÄ i AnÄ‘ela Lukić, puni vere sjajno odrecitovali svoje deklamacije, kako reÄe voditelj. Da bi dodali i notu svetovnosti potrudio se orkestar Mikice Markovića sa odliÄnim solistkinjama Verom NeÅ¡ić i Mirjanom Dimitrijević koji su izveli viÅ¡e narodnih pesama, uz mag muzike Miroljuba Todorovića virtouza na fruli.
Pored brojnih gostiju prisustvovao je i Episkop srednjoevropski Konstantin sa sveštenstvom, ambasador Milovan Božinović sa predstavnicima ambasade, dok je u ime Ministarstva za dijasporu bio Vukman Krivokuća, pomoćnik ministara za dijasporu. Obraćajući se prisutnima Krivokuća je istakao da svi Srbi u rasejanju s pravom, mogu da budu uvereni da neko misli na njih, to je njihva Srbija, koja je njihova prava kuća.
Na kraju tradicionalni nastup imali su i devojke i mladići iz KUD „Branko RadiÄević“ iz BeÄa koji su svojim lepim pevanjem i igrom digli sve na noge, tako da su mnogi od oduÅ¡evljenja zaigrali u Sali.
Divna akademija, sa puno duhovnosti koja će kroz priÄu mnogima, pružiti pouku da iduće godine ne propuste ovako manifestaciju svetosavlja, jer ljudi bez korena su ljudi bez budućnosti na vetrometini života, gde samo sloga spaÅ¡ava ljude.