DR VLAJKO ĐORĐEVIĆ, PREDSEDNIK OPŠTINE NEGOTIN:
RADILI SMO DOMAĆINSKI I REZULTATI SU VIDLJIVI
Kraj kalendarske godine je uvek i prilika da se pogleda i analizira pređeni jednogodišnji put, aktivnosti i rezultati, i da se onda trasiraju novi pravci i novi zadaci. Biti na čelu jedne opštine je velika stvar, jer su sve oči uprte u vas. Vremena su teška, pa je potreban i veliki rad, ali i veliko iskustvo i mudrost, da u ovim teškim vremenima pronaći pravi put. Možda deluje već poznato reči, tečka vremena, ali je to sada surova istina koja se protegla na celi svet, čak i na one najveće i najbogatije zemlje. Naš sagovornik, predsednik opštine Negotin Vlajko Đorđević, večiti optimista, nemirna duha, kao lekar po struci nikada se ne predaje, spreman je na još jedan razgovor za „Zavičaj“, jer kako kaže ima dosta toga da se istakne što svedoči da su on i njegovi najbliži saradnici izuzetno domaćinski gledali na sve poslove koje treba odraditi i svaki dinar gde će otići. Na početku predsednik Đorđević odmah ističe.
- O našem metodu rada, a građani neka procene koliko je domaćinski, govore i podaci o broju započetih aktivnosti, o finasijskim sredstvima koja smo utrošili i da pritom nismo ni jedan dinar kredita uzeli. Naprotiv uspeli smo da vratimo dosta duga koji su nam prethodnici ostavili.
Ja bih pre toga na neke podatke podsetio kada je reč o našoj Opštini. Opština Negotin se prostire na površini od 1.089 kilometara kvadratnih, ima 39 naselja sa 16.597 domaćinstava. Ima 38 sela i sam grad Negotin u kome, po novom popisu od prošlog meseca, živi skoro polovina stanovnika opštine. Naseljenost je oko 45 stanovnika po kilometru kvadratnom. Sve to našu opštinu svrstava u red ruralnih oblasti.
Opština Negotin ima i vrlo povoljan geografski položaj u ovom regionu Evrope. Nalazi se na tromeđi Srbije, Rumunije i Bugarske. Ova pozicija daje izuzetne mogućnosti za ekonomsku i privrednu komunikaciju sa susednim zemljema. Daje mogućnosti za razvoj saobraćajnog transporta kako vodenog, drumskog tako i železničkog, mogućnosti za razvoj turizma. Severoistočnu granicu naše opštine u dužini od 45 kilometara čini reka Dunav. Reka Dunav kao evropski koridor 7 je izuzetno veliki potencijal koji za sada nije dovoljno iskorišćen a koji će tek u narednom desetogodišnjem periodu biti maksimalno iskorišćen.
Opština Negotin poseduje i vrlo bogate prirodne resurse: Naime od oko 70.000 hektara poljoprivrednog zemljišta, blizu 60.000 hektara je obradivo zemljište. To je jedan je od osnovnih resursa koji daju mogućnost razvoja opštine, nažalost nedovoljno iskorišćen, iako nas u ovoj oblasti to prirodno bogatstvo svrstava među 5 po površini najvećih opština u Srbiji.
Intenzivno se radi na promociji, razvoju i isticanju značaja ruralnog turizma. Očuvani seoski predeli, nezagađena sredina , bogata lovišta, poznati antički lokaliteti (vrelo Šarkamen), Rajačke i Rogljevačke pivnice, Vratnjanske kapije, Stevanske livade, obala Dunava, samo su deo onoga što daje doprinos razvoju ruralnog turizma u opštini Negotin.
U 2011. godini u budžetu je obezbeđeno 20 miliona dinara za razvoj poljoprivrede. Jedan od prioriteta u razvoju poljoprivrede je stočarstvo. U cilju genetskog unapređenja stočnog fonda opština snosi troškove prvog osemnjavanja goveda i svinja.
Po programu omogućen je bespovratni podsticaj u visini do 120.000 dinara po jednom poljoprivrednom gazdinstvu, koje je ispunilo uslove iz konkursa. Sredstva su namenjena za obnovu poljoprivredne mehanizacije i opreme za ratarstvo, povrtarstvo, voćarstvo, vinogradarstvo, vinarstvo, pčelarstvo i stočarstvo. Naime svako registrovano poljoprivredno gazdinstvo koje je ispunjava uslove Konkursa i koje je spremno da u razvoj svoje osnovne delatnosti - poljoprivrede uloži 300.000 dinara dobilo je iz Budžeta 40% (120.000) bespovratnih sredstava.
Doste se pažnje poklanjalo i razvoju seoskih mesnih zajednica.
Tačno je. U našoj opštini za razvoj seoskih mesnih zajednica se pored angažovanja sredstava iz Budžeta opštine, radilo i na projektima kojima su obezbeđena znatna novčana sredstva. U protekle dve godine u selima opštine Negotin je započeta izgradnja kanalizacionog sistema (mreža u selu i priključak na gradsku kanalizaciju) u selu Miloševu u vrednosti od 50. 000. 000,00 dinara, od toga 20 posto ili 100.000,00 € obezbediće dijaspora – Beč. U toku su i radovi na izgradnji kanalizacije u Prahovu . Vodosnabdevanje sela Radujevca. Izgrađen je primarni vod od IHP-a do sela Radujevca vrednost izvedenih radova je 14.000.000,00 dinara, zatim zamena kotlova za parno grejanje u osnovnim školama u Kobišnici i Rajcu ( oko 5.000.000,00 dinara).
Realizovan je projekat rekonstrukcije lokalnih puteva u vrednosti od 57.000.000,00 dinara i popravku i održavanje atarskih puteva. U toku ove godine utrošeno je 2.400.000,00 dinara.
Opština redovno izdvaja sredstva za čišćenje deponija u selima što je u protekle dve godine iznosilo preko 4.500.000,00dinara
U selu Aleksandrovac završena je zgrada doma kulture, a u Mokranju i Dušanovcu su renovirani domovi kulture. Opština održava i ambulante po selima kao redovnu obavezu.
Opština je 2009. godine formirala službu za pomoć u kući starim licima a koja je podrazumevala angažovanje gerontodomaćica u sedam sela opštine Negotin. U toku je realizacija projekta „Radost življenja“. Vrednost projekta je 7.000.000,00 dinara. U toku je i realizacija projekta „Ujedinjeni u razlikama“ koji se takođe relaizuje u selima opštine Negotin a odnosi se na pomoć deci sa invaliditetom u vrednosti od 6.000.000,00 dinara. U postupku je donošenje opštinske odluke o besplatnom lokalnom prevozu na teritoriji opštine, za stara lica i penzionere preko 65 godina a čija su primanja ispod minimalne penzije u republici, za invalidna i socijalno ugrožena lica.
Projekat “Obrazovna infrastruktura“ je u okviru Susedskog programa Bugarska – Srbija. Opštini Negotin su za realizaciju tog projekta opredeljena sredstva u iznosu od 79.943 € .Ovaj projekat se odnosi na rekonstrukciju škole u selu Kobišnica.
Svim ovim projektima opština Negotin želi da omogući što kvalitetniji život ljudi na selu. Da se što veći broj stanovnika zadrži u selu, da se prevaziđu svi socio-ekonomski i infrastrukturni problemi i da svi stanovnici imaju jednake mogućnosti za život, rad i obrazovanje. Da seoske zajednice budu aktivno uključene i učestvuju u radu svih relevantnih struktura koje donose odluke u opštini. Da se kulturni identitet očuvan, da se životna sredina poštuje i štiti, da raste ruralna ekonomija, da se smanji siromaštvo naših sela. Jednostavno rečeno: Treba učiniti sve, uložiti velike napore i sredstva da se izjednače uslovi života u selima i gradovima!
Posebno ističete činjenicu da se Opština, od kako je novo rukovodstvo preuzelo funkcije, nije zaduživala, a da je dosta sredstava obezbeđeno u prethodnom periodu.
Rаzmаtrаnjе Izvеštаја о izvršеnju Оdlukе о budžеtu оpštinе Nеgоtin zа pеriоd јаnuаr - јun 2011. gоdinе, bila je prilikа dа оdbоrnici Skupštinе оpšntinе budu infоrmisani o ostvаrenim dоnаciјаmа i reaizоvаnim invеsticijama оd konstituisanja nоvоg sаzivа Skupštinе, tačnije od 1. maja 2010 godine do 30. juna 2011. godine. Zato je ovo i trenutak da i sva javnost zna kako smo domaćinski poslovali u prethodnom periodu. Kažem domaćinski jer smo ostvarili veliki priliv sredstava, a da pri tom nismo uzeli ni dinar kredita. Naprotiv, čak smo uspevali da vratimo i one koje su prethodnici ostavili za sobom.
Iz srеdstаvа Nаciоnаlnоg invеsticinоg plаnа za 2010. godinu ostvareno je ukupno 37. 477.048,00 dinara, a zа 2011. gоdinu оdоbrеnо је ukupnо 22.086.540.oo dinаrа zа rеаlizаciјu prојеkаtа Vоdоvоdnа mrеžа u Rаduјеvcu 2.086.540 dinаrа, Izgrаdnjа sаlе u ОŠ „B.Rаdičеvić” 20.000.000 dinаrа.
U pomenutom pеriоdu оstvаrеnе su sledeće donacije: Еdukаciја pоlјоprivrеdnih prоizvоđаčа u vrеdnоsti оd 2.126.695 dinаrа, rеаlizоvаnа је prеkо Udružеnjа „Тimiјаn plus”. U sаrаdnji sа Institutоm „Јоsip Pаnčić“, Udružеnjе „Тimiјаn plus” је оbеzbеdilо zаkup sušаrе nа 10 gоdinа, а оd Nеmаčkе аmbаsаdе оbеzbеđеn је dеstilаtоr vrеdnоsti оd 17.000, еurа. Cеlоkupnа оprеmа bićе instаlirаnа u Pоlјоprivrеdnој škоli „Rајkо Bоsnić” Bukоvо - Nеgоtin.
Аutеntičnо еtnо iz Istоčnе Srbiје u vrеdnоsti оd 31.500 еurа i „Vоćе Dunаvа” u vrеdnоsti оd 21.460 еurа. Prојеkаt „Radost živlјеnjа” u vrеdnоsti оd 5.960. 000 dinаrа. Prојеkаt „I mi ćеmо sutrа biti stаriјi” u vrеdnоsti оd 1.996.400 dinаrа. Prојеkаt је zаvršеn. Prојеkаt „Živim zdrаvо” u vrеdnоsti оd 681.600 dinаrа. Zа pоbоlјšаnjе uslоvа stаnоvаnjа izbеglih i rаsеlјеnih licа оstvаrеnа su srеdstvа u iznоsu od 4.868.000 dinаrа.
U оblаsti kulturе zа rеаlizаciјu prојеkаtа оstvаrеnа su srеdstvа u visini od 3.436.841,36 dinаrа. Muzeju Krајinе оd Мinistаrstvа kulturе оdоbrеno je više prојеkta, kao i Nаrоdnoj bibliоteci „Dоsitеј Nоvаkоvić”.
U аkciјi „Оčistimо Srbiјu” оpštini Nеgоtin su prеnеtа srеdstvа u iznоsu оd 4.000.000 dinаrа zа čišćеnjе dеpоniја i kupоvinu kоntејnеrа.
O Мinistаrstvа еkоlоgiје zа izrаdu Prоstоrnоg plаnа оpštinе Nеgоtin i prоstоrnоg plаnirаnjа оdоbrеnа su srеdstvа u iznоsu оd 6.029.600 dinаrа.
Zа оtklаnjаnjе štеtа оd pоplаvа 2010. gоdinе dоbiјеnа su srеdstvа u iznоsu оd 7.500.000 dinаrа i zа izgrаdnju i оprеmаnjе rеciklаžnоg cеntrа оbеzbеđеnа su srеdstvа u visini оd 35.000.000 dinаrа. Zа izrаdu studijа i tеhničkе dоkumеntаciје prеčišćаvаnjе оtpаdnih vоdа i vоdоsnаbdеvаnjа оbеzbеđеnа su srеdstvа u iznоsu оd 6.619.028 dinаrа.
Оd Fоndа zа rаzvој Rеpublikе Srbiје zа rеаlizаciјu tri prојеktа u cilјu оživlјаvаnjа grаđеvinskе industriје оbеzbеđеnа su bеspоvrаtnа srеdstvа u iznоsu оd 57.500.000 dinаrа, i to za sаnаciјu - rеhаbilitаciјu lоkаlnih putеvа nа tеritоriјi opštine Nеgоtin 28. 567.926 dinаra, za nаstаvаk izgrаdnjе mrеžе fеkаlnе kаnаlizаciје u Nеgоtinu 19.576.000 dinаrа i zа rеkоnstrukciјu kišnоg - аtmоsfеrskоg kаnаlа 9.356.074 dinаrа. Ukupnо оbеzbеđеnа srеdstvа pо nаvеdеnim prојеktimа iznоsе 232.277.752,48 dinаrа.
I tо niје svе? Bilo je i direktnih investicija?
U zаdnjih gоdinu dana u opštini Nеgоtin su rеаlizоvаnе dirеktnе invеsticiје u vrеdnоsti оd 137.500.000 dinаrа i to zа izgrаdnju kružnоg tоkа kоd bоlnicе i аsfаltirаnjе ulicа u grаdu, Мilоšеvu i Duplјаnu 50.000.000 dinаrа. Zа izgrаdnju tri trаfо stаnicе u mеsnim zајеdnicаmа 10.000.000 dinаrа.
Ulаgаnjа u оbrаzоvаnjе u ukupnоm iznоsu оd.4.500.000 dinаrа. U Pоlјоprivrеdnој škоli „Rајkо Bоsnić” u Nеgоtinu zа zаmеnu grејnih tеlа invеstirаnо 2 200 000 dinara i zа rеnоvirаnjе škоlе u Јаbukоvcu utrоšеnо је 2.300.000 dinаrа.
Zа čišćеnjе mеliоrаciоnih kаnаlа nа tеritоriјi оpštinе Nеgоtin оbеzbеđеnо 63 000 000 dinаrа. Nа intеrvеnciјu rukоvоdstvа оpštinе Nеgоtin prеsvučеnо је 2 kilоmеtrа rеgiоnаlnih putеvа i tо: dеоnicа Јаsеnicа - Мајdаnpеk i Kobišnica - Grаnični prеlаz Моkrаnjе u ukupnој vrеdnоstа оd 10.000.000 dinаrа.
Svе u svеmu u zаdnjih gоdinu dаnа zа rеаlizаciјu prојеkаtа kао i dirеktnih invеsticiја оpštini Nеgоtin је оbеzbеđеnо 369.777.752 dinаrа.
Opštini Negotin preko „Srbija vode“ odobren je projekat izgradnje obaloutvrde u Radujevcu čija je vrednost 115. 000. 000. Projekat je u fazi izdavanja građevinske dozvole. Rešeni su imovinsko pravni odnosi i prenamena zemljišta. Sve ovo čini iznos 484 777 000 dinara.
Pomenite bar neke poslove koji su realizovani sredstvima iz budžeta opštine Negotin.
U zаdnjih gоdinu dаnа iz srеdstаvа budžеtа Opštine rеаlizоvаni invеsticiоni prојеkti оbuhvаćеni Prоgrаmоm rаdа Јаvnоg prеduzеćа zа grаđеvinskо zеmlјištе i tо zа rеkоnstrukciјu ulicа u Nеgоtinu utrоšеnо је 31.801.461 dinаrа. U rеkоnstrukciјu vоdоvоdnе mrеžе u grаdu ulоžеnо је 4.000.000 dinаrа i zа nаstаvаk rаdоvа nа fеkаlnој kаnаlizаciјi u grаdu izdvојеnо је 7. 500.000 dinаrа.
Dok je zа izrаdu trоtоаrа u grаdu utrоšеnа su srеdstvа u iznоsu оd 19.906.442 dinаrа. Zа sаnаciјu lоkаlnih putеvа u оvоm pеriоdu utrоšеnо је 35.000.000 dinаrа а zа pоprаvlјаnjе kоlоvоzа u grаdu 10.000.000 dinаrа i zа rеkоnstrukciјu mоstа u Šаrkаmеnu izdvојеnо је 3.673.266 dinаrа.
Nаstаvаk rаdоvа nа rеkоnstrukciјi Cеntrаlnе zоnе izneo је 6.000.000 dinаrа i tо zа izvоđеnjе grаđеvinskih i mаšinskih rаdоvа nа fоntаni., kao i urеđеnjе Pаrk šumе „Cvеćаrа” privоdi sе krајu i zа tе nаmеnе izdvојеnо је 7.882.765 dinаrа.
Ukupnа vrеdnоst rеаlizоvаnih invеsticiја prеkо Јаvnоg prеduzеćа zа grаđеvinskо zеmlјištе iznоsi 118 763 934 dinara.
U nаvеdеnоm pеriоdu оd gоdinu dаnа u mеsnim zајеdnicаmа invеstirаnо је 29.323.000 dinаrа а zа rаzvој pоlјоprivrеdе izdvојеnо је 18.878.000 dinаrа.
Ukupnо ulоžеnа srеdstvа u rаzvoј оpštinе Nеgоtin u nаvеdеnоm pеriоdu iz budžеtа оpštinе iznоsilа su 180.872.481 dinаra. U čitаvоm оvоm pеriоdu оmоgućеnо је nоrmаlnо funkciоnisаnjе i finаnsirаnjе svih budžеtskih kоrisnikа.
Skupština opštine Negotin je 07.10.2011. godine,donela Odluku o pristupanju izradi Strategije lokalnog održivog razvoja opštine Negotin za period 2012-2021.godine čime je pokrenut proces strateškog planiranja.
Opština Negotin je odabrana da u okviru programa EXCHANGE 3 dobije ekspertsku podršku za izradu Strategije lokalnog održivog razvoja od strane Centra za planiranje i projekte SKGO. Program EXCHANGE 3 finansira Evropska unija, njime rukovodi Delegacija Evropske unije u Srbiji, a sprovodi Stalna konferencija gradova i opština.
Cilj izrade Strategije je definisanje vizije održivog razvoja opštine Negotin, određivanje potencijalnih prednosti i razvojnih pravaca , održavanje stabilnog i održivog ekonomskog rasta i zapošljavanja, obezbeđivanje socijalnog napretka i smanjenje siromaštva, efikasna zaštita životne sredine i unapređenje sveobuhvatnog kvaliteta života građana.
Uloga lokalne samouprave u Srbiji, danas se menja i od nje se zahteva, između ostalih nadležnosti i upravljanje procesima razvoja kroz strateško planiranje.
Kroz proces pripreme Strategije promovisaće se integralni participativni pristup planiranju lokalnog održivog razvoja, međusektorska saradnja i razmena informacija, uključivanje i koordinacija javnog, privatnog i civilnog sektora u procesu odlučivanja i preuzimanja vlasništva nad procesom i sklapanje partnerstava među institucijama.
Održivi razvoj se definiše kao ciljno orijentisan, dugoročan, neprekidan, sveobuhvatan i sinergetski proces koji utiče na sve aspekte života (ekonomski, socijalni, ekološki i institucionalni) na svim nivoima.
Dugoročni koncept održivog razvoja podrazumeva stalni ekonomski rast koji osim ekonomske efikasnosti, tehnološkog napretka, više čistijih tehnologija, inovativnosti celog društva i društveno odgovornog poslovanja obezbeđuje smanjenje siromaštva, dugoročno bolje korišćenje resursa, unapređenje zdravstvenih uslova i kvaliteta života i smanjenje zagađenja na nivo koji mogu da izdrže činioci životne sredine, sprečavanje novih zagađenja i očuvanje biološke raznolikosti živih organizama (biodiverziteta).
Jedan od najvažnijih ciljeva održivog razvoja jeste otvaranje novih radnih mesta i smanjenje stope nezaposlenosti, kao i smanjenje rodne i društvene nejednakosti marginalizovanih grupa, podsticanje zapošljavanja mladih i lica sa invaliditetom, kao i drugih rizičnih grupa.
Praznici su pred nama. Već smo istakli vaš veliki optimizam Koja je vaša poruka građanima opštine Negotin?
Ja bih prvo poželeo svim građanima opštine Negotin i cele Srbije, gde god se nalazili na kugli zemaljskoj, sve najlepše u 2012.godini, prvenstveno dobro zdravlje i ličnu i porodičnu sreću. Moja je poruka, da se moramo okrenuti sebi kao narod, da svi damo svoj lični doprinos, ma koliki bio, razvoju svog kraja i biće nam bolje. Mnogo smo se nadali da će samo jedna odluka rešiti sve naše probleme. Njih možemo i moramo sami rešavati, mislim i ubeđen sam u to da i Evropa može mnogo toga od nas da nauči. Pa i tu Evropu su gradili stotine hiljada ljudi sa našeg područja, radeći na svim poslovima, od fizički najtežih do intelektualno najsloženijih. Ne zagovaram ksenofobičnost, naprotiv, želim da istaknem da imamo mi mnogo, i ljudskih i prirodnih potencijala, da brže od drugih isplivamo na obalu, uspravimo se, stanemo na noge i nastavimo napred. Srećno!
VELIKO, JAKO SRCE PLEMENITE I BRIŽNE PRINCEZE Imati sreću i upoznati Njeno Kraljevsko Visočanstvo Princezu Katarinu Karađorđević istovremeno je čast ali i svojevrsno saznajno, duhovno iskustvo. Ako je kako se kaže: ’’ Lepota u oku posmatrača…’’ a ’’ Oči ogledalo duše…’’ onda je doživljaj sveta u srcu a način da se svetu pomogne u umu. Kada trojstvo duše, srca i uma funkcioniše jedinstveno mogućnosti da se svetu pomogne nezadrživo rastu. Naša princeza Katarina je pravi borac, prijatelj i posvećeni lider u svemu dobrom što čini. Njeno je biće poput srećne zvezde mnogima i vremenom je postalo Sunce brojnima koji su prestali da se nadaju. Bole je tuđa prekršena obećanja, sebičnost i zaboravljanje na one kojima je potrebna pomoć, rastužuju je čovekove, a najviše dečije nemogućnosti sanjanja i verovanja u bolje i lepše sutra. Zato je svoj život posvetila humanitarnom radu, s’ ljubavlju. Posmatravši i slušavši inspirativnu i energičnu princezu na Drugoj Konferenciji lekara iz matice i dijaspore poželela sam da odmah uradimo intervju. Bila sam počastvovana istovremenim pristankom, spremnošću i željom za saradnjom. Kada sam videla na internet- sajtu njihovu otvorenu agendu ispunjenu svakodnevnim, celodnevnim radom shvatila sam veličinu njenog entuzijazma i njene srdačnosti. Naš susret je zakazan i princeza me je čekala u Belom dvoru, širom otvorivši vrata redakciji ’’ Zavičaja- narodnih novina’’.
ZAVIČAJ: Prva misao vezana za vas je da ste humanista, često ste viđeni na televiziji, dok posećujete bolnice za decu, darujete učenike kada završe srednju školu... Vi ste veoma aktivni žena. NjKV Princeza Katarina: Da, mi smo tu da bismo dali, ne da bi uzeli. Takođe, filantropija je slabo poznata u našoj zemlji. Ja sam u nadi da ću služiti kao primer svojim zemljacima, pa će ljudi znati da je sve moguće. Ponekad, ljudi se pitaju šta jedna osoba može da uradi? Pa , jedno lice je majka Tereza! Okean čini mnogo kapi! Da bi u našoj zemlji bilo bolje, svi moraju dati doprinos. Samo nekog zagrliti i nasmejati ga već je doprinos. Posetiti prijatelja u bolnici, biti dobar čovek je doprinos. Nemate novca, ali imate i druge stvari, imate ljubaznost, osmeh, imate ljubav. Srećna sam da mogu da pomognem ljudima u mojoj zemlji i napravim razliku, jer je ljudima potrebna podrška. Srbi su ponosan narod, oni ne žele da traže pomoć. Suviše su ponosni i da pitaju, ali su isto tako i suviše tolerantni. Previše ponosa i previše tolerancije, ne čini dobru kombinaciju. To stvara probleme kasnije u životu. Nema potrebe za tim. U redu je tražiti pomoć. Biblija kaže: "Tražite i dobićete!". Ponekad se ljudi nadaju da će dobiti bez pitanja. To tako ne funkcioniše. Morate pitati sebe da li želite i šta da primate i onda saznati što pre koga možete i treba da pitati da vam pomogne.
Jednom sam rekla menadžeru jedne bolnice: ’’ Morate da nas pitate za opremu i kažete nam šta vam treba. ". On je odgovorio: "Ne želim da pitam, jer bi ljudi misle da nisam dobar menadžer!" Naprotiv, to znači da vam je stalo do vašeg naroda. Traženje pomoći znači brigu. Kada tražimo pomoć, mi ne mislimo o sebi, mislimo na ljude za koje tražimo. Humanitarni rad je rad za druge, a opet za čitavo čovečanstvo. Davanje nikada nije ravna linija već krug koji je simbol života.
ZAVIČAJ:Kojim humanitarnim akcijama ste najviše zadovoljni i šta vam daje snagu? NjKV Princeza Katarina:Najbolja stvar koja mi se desila su moji roditelji, jer su me naučili radosti davanja, kada sam bio veoma mlada. Kada sam pitala svoju majku: "Šta je sreća?", Odgovorila je: "Sreća je u davanju nečeg svog.". Moj otac je bio veliki dobrotvor. U njegovoj 94. godini mu je dodeljeno priznanje od strane grčke vlade kao jednom od najvećih filantropa koje je Grčka ikada imala. Dakle, za mene je davanje isto što i kiseonik, ja sam srećnija kad dajem jer sam odrasla u porodici filantropa. Nadam se da postoje i drugi roditelji koji čitaju ovo i koji će shvatiti značaj učenja svoje dece da daju i da pomažu ljudima kojima je pomoć potrebna, tako da to postane prirodno za njih. Kada postane prirodno, tada se sa malo napora postiže puno posla. S druge strane, kada vas to čini srećnim, ni danonoćni humanitarni rad vam ne pada teško, jer ste zadovoljni rezultatima. Moram da imam rezultate i moram da završim ono što sam počela, jer ljudi čekaju. Imali su mnoga obećanja iz zemlje i inostranstva, ali brojna obećanja su prekršena i ljudi su umorni od njih. Ja držim obećanja, jer moj suprug i ja ne želimo da ljudima dajemo nerealne ideje, tako da uvek dajemo sve od sebe da ih ispunimo.
ZAVIČAJ: Vi nikada ne odustajete? NjKV Princeza Katarina:Nikada, nikada. Mi ne možemo odustati, jer život je kratak i imamo vrlo malo vremena da napravimo razliku. Ova je zemlja pretrpela previše, i ljudi u Srbiji zaslužuju bolju budućnost, bez obzira na versku i etničku pripadnost. Oni su svi naši ljudi. Svi živimo zajedno, ovde, i svi smo Božija deca i treba da se poštujemo. Treba prestati sa ljubomorom, ne smemo tražiti ono što je loše u ljudima, ne smemo razvijati negativan odnos prema konkurenciji. Moramo da se osvrnemo na dobre strane ljudi. Svako ima dobru stranu. Svi treba da budu veoma pozitivni i da prestanu da razvijaju aktuelan, postojeći stav o traženju lične koristi u svemu. To se mora zaustaviti. Moramo da mislimo o drugima. Veliki je dar od Boga mogućnost davanja i što pre ljudi to iskuse srećniji će biti. Ljudi su nesrećni zbog toga što ne rade ništa osim što samo brinu o sebi. To je veoma sebičan način života, a ja to ne odobravam.
ZAVIČAJ: U septembru ove godine ste po drugi put organizovali konferenciju srpskih medicinara dijaspore. Da li ste zadovoljni rezultatima ovog sastanka? NjKV Princeza Katarina:Ja nikad nisam sto posto zadovoljna. Nije dobro biti sto posto zadovoljan, uvek treba pokušati bolje. Želim da sledeći put organizacija počne ranije, tako će lekari imati više vremena da planiraju svoje učešće na konferenciji. Želela bih da što više srpskih lekara razmeni svoja iskustva i poveže se sa svojim najuspešnijim kolegama iz sveta. To bi bilo korisno za medicinsku nauku u Srbiji. Radujem se trećoj konferenciji naredne godine. Sigurna sam da će biti veoma uspešna. Ove godine smo napravili neke greške, ali smo mnogo i naučili od njih. Svaka greška je odskočna daska za bolju budućnost. Moj suprug i ja radimo na ujedinjenju naroda. On ujedinjuje političare, ja ujedinjujem lekare i dobrotvore. Mi smo kao dva komada slagalice i savršeno se uklapamo zajedno. Svako od nas poštuje mesto onog drugog, a oboje imamo mnogo ljubavi za ovu zemlju. Mi tradicionalno 4. januara imamo u gostima decu koja nam dolaze u posetu i zajedno obeležavamo Božić. Svake godine dobijamo igračke za njih iz Grčke, ali ove godine Grčka ima problem i ne može da nam pošalje igračke. Nazvala sam u Ameriku i pozvala ’’ Mattel’’ igračke i oni su mi obećali hiljadu i dvesta igračke koliko gostiju imamo. Imam, takođe, ideju ko će pozvati i koga za više igračaka. Sada već, čekam poziv iz Amerike gde će radni dan početi tek za par sati. Takođe, imam donatora za cipele za tenis, a i druge donatore za neke druge lepe stvari za decu.
ZAVIČAJ: Danas mnoga deca imaju težak život. Vi deci ne pomažete samo poklonima već im i mudrim rečima, pažnjom, iskrenom podrškom i ljubavlju vraćate nadu.. NjKV Princeza Katarina:Apsolutno, nada ne košta ništa! Ali nada mora da bude konkretna. Deca treba da nauče da budu jaka i konkretna u svemu što rade, jer vrede! Ne smete im dati lažnu nadu. Deca moraju biti voljena da bi jednog dana umela i mogla da vole. Da bi dali, oni moraju dobiti. Kada roditelji uče svoju decu da razviju samopouzdanje, deca nauče da brinu sama o sebi. Dajte im ono što ne mogu da izgube. Tako menjate svet! Mi neprestano stvaramo novo vreme i sve vreme su radovi u toku! Mnogi ljudi misle da je stavljanje novca u banku deci sve, ali nije! To mogu da izgube.
Svake godine, za Božić i Uskrs hiljadu i dve stotine mališana iz domova dolaze u Beli dvor. Oni nemaju vremena za gubljenje, oni su već izgubili mnogo! Moraju biti voljeni i srećni, sada! Videti decu koja drže jedno drugo za ruku, to je fantastičan prizor. Onda se zapitate gde smo mi izgubili jedni druge. Oni moraju znati da mi mislimo na njih, ključ opstanka je u tome, da neko misli na njih, na vas, na sve nas. Kada vas ljudi zaboravljaju, vi počinjete da mislite da više niste važni. A svako je važan. Ljudi su jednaki. Čovek iz sirotišta mi je rekao da se u noći pre posete nama, deca bude i pitaju: "Da li je vreme da se ide u Palatu?" Oni ne mogu da dočekaju da dođu. Oni su toliko zadovoljni Deda Mrazom i Lovom na uskršnja jaja i poklonima koje dobiju... U početku, pre deset godina, kada su prisutni dobili poklone, oni su hteli da mi ih vrate. Jedno dete je reklo da mora sad da vrati poklon, jer oni sada moraju da odu tamo gde žive i ono neće moći da dođe da mi svoj poklon vrati. Kada sam rekla: "Ne moraš da ga vratiš!’’deca nisu moga da veruju i to malo dete je pitalo: "Da li je to naše za ceo život?". Naša deca su toliko dobra i zaslužuju bolju budućnost. Zaustavljena su im detinjstva. Trudimo se da to promenimo. Znate priču o dečaku sa čokoladom? Otišla sam u obilazak jednog od sirotišta i družila se sa decom. Jedan mali dečak me je pozvao u svoju sobu i doveo me je do svog kreveta, pomerio jastuk i pokazao mi čokoladu koju čuva. Pitala sam ga: ’’ Ali, mislim da si Ti ovu čokoladu dobio od mene pre nekoliko meseci?’’ a on je rekao: ’’Da, ali to mi je bio najlepši dan u životu, kada si došla da me posetiš i zato je čuvam.’’ Ako to njemu daje snagu, onda to i meni daje snagu da ustajem rano ujutro i borim se za njegovu bezbrižnost. Molim Boga, da mi da snagu da promenim svoj ovoj deci živote na bolje.
ZAVIČAJ: Grkinja ste poreklom, koliko ima razlika između srpskog i grčkog naroda? NjKV Princeza Katarina: Ne puno, vrlo smo slični i uvek želimo da pružimo više, vedri i gostoprimljivi, puni ljubavi. Svi su ovde jako ljubazni prema meni, uvek. Ponekad se budim noću, moj muž tada kaže: ’’ Draga, spavaj, sada svi spavaju i ne možeš im pomoći.’’ a ja odgovaram: ’’ Ne spavaju u Americi…Zvaću ih!’’ Upravo sam došla iz Amerike gde sam uspela da obezbedim veliku pomoć i velike darove za naša sirotišta. Gde god smo moj suprug i ja prošli, potrudili smo se da omogućimo sve što tim treba, da sagradimo toj deci nova kupatila, kupimo tepihe, popravimo ono što može da se popravi!
ZAVIČAJ: Vi dajete odličan primer mnogim bogatim ljudima koji razmišljaju o onima koji su bogatiji od njih i nikada nisu srećni. NjKV Princeza Katarina:Da, jer je sreća u davanju i zajedništvu, a ne u takmičenju. Trudim se, uvek skrećem pažnju imućnim ljudima na to koliko mogu i koliko treba da pomognu. Verujem da u dijaspori ima puno ljudi koji bi mogli da pomognu ili u svojim mestima sagrade na primer sirotišta i obdaništa za tu decu, jer oni nigde ne idu u obdaništa. Ono što mene najviše čini srećnom, je što imam mogućnost da mogu da dam i pomognem i navedem druge da to isto čine. Imam puno prijatelja koji imaju svoje avione, kuće, bilione, milijarde i znam da nije sreća u posedovanju već u deljenju sa drugima. Kada umiremo sa sobom ne možemo da odnesemo ništa sem spokojnog srca. Ako ljudi ne mogu poneti sa sobom jahte, fabrike, bogatstvo- zašto ih onda za života ne dele i ne daju drugima? Kada pogledate groblje vidite da su svi na istom mestu i ne vidite ko je bio bogat i koliko i tako treba da bude! Takav je svet! Zato imamo nova lica, upravo rođena u bolnicama i trebalo bi da ona takođe imaju jednake, što bolje šanse, bilo da jesu ili nisu bogata. Lica beba nam izgledaju isto, a prema svima smo brižni i blagi i upravo bi tako trebalo da bude dalje u životu, uvek! Neki će imati manje, neki više i takav je život. Kada su imućni darežljivi i saosećajni sve je u redu i imanje ima smisla. Ljudi uglavnom misle da drugi treba da su ljubazni i darežljivi prema njima, a ne pitaju se da li treba da učine nešto prvi. Moja majka je govorila: ’’ Ne možemo uzeti, ako nismo dali.’’
ZAVIČAJ: Deca zavise od roditelja, a od koga zavise deca bez roditelja? Od svih nas! Vi dajete odličan primer, imate otvorenu dušu i vremena za svu decu. NjKV Princeza Katarina:Imam otvorenu dušu i otvorena sam osoba. Moja deca su velika, deca se vole najviše na svetu! Duboko me boli saznanje da neka deca nikada nisu stigla na red i ne veruju da bilo šta što mogu da dobiju na poklon, ne moraju da vrate. Treba da mislimo na svet oko sebe. Danas vas ljudi pitaju kako ste i odu, niko više nikog ne čeka i ne sluša i svi su nezadovoljni. Budite saosećajni, budite pozitivni. Svako treba da bude dobar primer. Želimo dobre ljude, dobrotom se stiže do uspeha. Iskreni ljudi uspevaju zaista, a loši ljudi uspevaju samo na kratke staze i nisu potrebni ovoj zemlji.
ZAVIČAJ: Pred nama je Božić i praznici će doneti lepše raspoloženje. NjKV Princeza Katarina:Neka je srećno! U Srbiji najviše volim ljude. Budimo svi kao braća, budimo dobre komšije, budimo jedinstveni sa svim razlikama. U svoje i ime svoje porodice želim vašim čitaocima u Srbiji i širom sveta Srećne Božićne i novogodišnje praznike i dobro zdravlje, sreću, ljubav, mir, snagu i radost!
Princeza Katarina me je u toku intervjua rasplakala, susrela sam se sa njenim srcem lično i čula govor njenog bića koje ne hoda samo, ona hoda uz sve one kojima može da pomogne. Po izlasku iz Belog dvora imala sam snage i želje da stignem bilo gde, NjKV Princeza Katarina Karađorđević me je podsetila na to da čovek može sve i da nikada nije sam, jer je istinska ljubav mudra i darežljiva. Ona svoju krunu nosi u svom srcu i niko joj je ne može oduzeti. Njen široki osmeh kao i topao pogled sačuvaću u svojoj duši.
Razgovor vodila Kristina Radulović Vučković
Foto ’’ZAVIČAJ- narodne novine’’ i Beli dvor www.pkfond.rs www.royal.rs
RADOVAN AREŽINA, PREDSEDNIK SKUPŠTINE OPŠTINE KLADOVO: BLAGOSTANJE MOŽEMO SAMO RADOM STVORITI
Razgovarati sa Radovanom Arežinom, predsednikom Skupštine opštine Kladovo, je uvek pravo zadovoljstvo, jer je broj tema o kojima meritorno i jasno govori veoma veliki. Ima svoje mišljenje iza kojeg uvek stoje proverene činjenice i veoma dobra lična edukacija i informisanost.
U politici je već 25 godina, od omladinskih dana kada je bio sekretar Omladinske organizacije opštine Kladovo i sportski angažovan, do danas kada je kao član Izvršnog odbora Glavnog odbora SPS, visoki funkcioner stranke. Obaveza puno, ali i dovoljno vremena da nam odgovori na brojna pitanja. Energičan i ne priznaje neuspehe.
Prvo pitanje je bilo upravo, kako funkcioniše koaliciona skupštinska većina.
Koaliciju su formirale DS i SPS. Među prvima u Srbiji napravili smo je u lokalnoj samoupravi. I naša i koalicija koja je napravljena na nivou Srbije pokazuju rezultate na racionalan način, koji možda nisu toliko vidljivi, ali je suština da je Srbija postala nezaobilazni politički faktor u Evropi. Predupredili smo interese i aspiracije svih koji su imali prema nama, koji bi štetili našem narodu. Interes naroda je uvek u prvom planu. Krivu Drinu ne treba ispravljari, već graditi mostove na njoj.
Kada je reč o funkcionisanju Skupštine opštine Kladovo, da se našalim, ali ozbiljno mislim, po radu smo među TOP 10, po efikasnosti od 2. juna 2008. kada je konstituisana. Moja lična želja je da mi imamo konstantan pristup svim problemima, kako pozicija, tako i opozicija. Pre svake sednice imamo sastanke sa predsednicima svih odborničkih grupa, kako će oni kasnije glasati to je stvar njihovih partijskih interesa. Ne moramo se voleti, ali se moramo poštovati i tog principa u radu se držimo i ja i moji saradnici. Mir dolazi kroz razumevanje, a ne kroz sporazume.
Lokal je nešto drugo, iako prati državnu politiku, na lokalu su problemi konkretni i tu je osnov politike čovek, mesna zajednica, grad, pa do socijalne politike i privrede. Tu ne sme biti svađa, politikanstva i strančarenja, jer ciljevi i problemi nisu imaginarni, već je reč o zajedničkim interesima svih građana, gde je opet srž svih političkih aktivnosti bolji život svakog pojedinca.
Mi smo sve činili i danas nam je to prioritetni zadatak u delovanju, da zaštitimo i sačuvamo, ono što su naši ljudi unazad 40 – 50 godina izgradili radeći ovde ili u inostranstvu.
Saradnja unutar koalicije je po mojoj oceni izvanredna, zahvaljujući u prvom redu, prvom čoveku Opštine Dejanu Nikoliću, jer su nam odnosi izuzetno korektni i postavljeni na osnovama međusobnog uvažavanja i konstruktivne saradnje koja ponekad traži, obostrano popuštanje, kao bi na zadovoljstvo koalicionih partnera sve uradili u interesu građana. Mislim, da smo kao koalicija sve odradili kako bi ostvarili postavljene ciljeve razvoja Opštine. Naša saradnja je veoma slična funkcionisanju koalicija u zemljama savremene evropske demokratije, jer je osnova saradnja u daljem razvoju, a ne svađi. Samo onaj koji nema sadašnjosti ni budućnosti, priča samo o prošlosti.
Nadam se da ćemo u 2012. godini biti još složniji, više se uvažavati i poštovati, kako bi pobedili sve probleme i ne samo one koje smo možda i sami stvorili, već više onih koji su nam nametnuti od drugih i zajedničku bolju budućnost gradimo. A to znači, bolje uslove življenja, u kojima ćemo dostići nivo, da više poštujemo sami sebe i svoja dela i da svi damo doprinos za razvoj rodnog kraja.
Očekivanja od predstojećih izbora.
Tačno je da nam predstoje izbori, ali je velika razlika među onima koji su četiri godine radili i unapredili Opštinu, od onih koji mogu samo da obećavaju i koji se ne mogu pozivati na neke konkretne rezultate. Ogromna je razlika kada ste u poziciji da samo kritikujete nečiji rad, lovite ili izmišljate greške, od onih koji iz petnih žila zapinju i vuku napred. Odgovornost je na njima, jer su dobili poverenje građana koje nisu izigrali. Neće građani da poput kladioničara, ulože novac i možda će dobiti, a možda i ne. Građani traže ispunjenje izbornih obećanja. Zahtevi su različiti od porodice do porodice, od ulice do ulice, od naselja do naselja, od škole do škole, od ustanove do ustanove. Sve to treba rešiti, jer problemi, ako ih ne rešavate oni se gomilaju u nedogled i na izborima ne pomaže, nikakvo opravdanje. Zato sam ubeđen da će građani prepoznati, da smo zajednički prošli jedan uspešan put i da ga treba nastaviti i da će zato glasati racionalno i odgovorno, za one koji mogu i hoće, a pritom su i konkretne rezultate postigli i imaju čime da se pohvale.
Ubeđen sam da je koalicija DS i SPS u vreme ekonomske krize, u Kladovu, učinila mnogo na razvoju opštine Kladovo u svim segmentima od socijalne politike do infrastrukture, više nego u prethodnih 40 godina.
Dijaspora je nezaobilazno pitanje u razgovorima sa funkcionerima lokalne samouprave. Boravili ste u Danskoj i Rumuniji među našim ljudima.
Kada je reč o našoj dijaspori, želim odmah da istaknem da smo puno truda uložili da te naše ljude koji žive i rade daleko od rodnog kraja maksimalno ispoštujemo. Dokaz je, da smo među prvima otvorili Kancelariju za dijasporu. Ideja nam je da svi ti naši ljudi budu na neki način umreženi, kako bi i tamo znali jedni za druge, gde žive i rade. Možda te zemljake nekada deli samo desetak kilometara, a oni to ne znaju. Na primer, redovna je pojava da oni koji žive i rade duž granice sa Švajcarskom, često skoknu na neku manifestaciju koju priređuju klubovi, bilo da su u pograničnim delovima Austrije, Francuske ili Nemačke. Tako je i u Danskoj, njima često dolaze naši ljudi iz Švedske, jer ih deli tridesetak minuta vožnje kolima ili vozom.
Naši ljudi nam sve više dolaze, jer su i oni sada ponosni na svoj zavičaj i mogu u gradovima u kojima žive svojim kolegama da potpuno ravnopravno pokažu lepote svog kraja. Pogotovu mladi naraštaji. Oni često dolaze sa svojim prijateljima, jer imaju šta da pokažu. To je jedinstveni marketing naših ljudskih vrlina i prirodnih lepota.A to mogu samo naši ljudi, jer su izuzetno gostoprimljivi i iskreni.
Mi smo se trudili da se odužimo našoj dijaspori, jer su godinama slali humanitarnu pomoć velike vrednosti i moram posebno istaći, onda kada je to bilo najpotrebnije. Oni to i danas zdušno čine, jer kаd čоvеkа nаpusti suncе njеgоvоg zаvičаја, kо ćе mu pоsvеtliti nа putu pоvrаtkа.
Sve više mladih i obrazovanih ljudi odlazi u inostranstvo.
Zato je naš cilj stvaranja uslova, ne samo da mladi ostanu, već i oni koji su u inostranstvu nađu valjane razloge da se vrate u zavičaj.Nesporno je da je Srbija najveći izvoznik pameti, odnosno visokoobrazovanih mladih ljudi.Ja opet kažem da su oni naši najbolji ambasadori, i baš su oni ti, koji će uvek ostati ono što jesu i govoriti odakle su, poštujući pritom zemlju u koju su došli. Setimo se samo velikog Tesle koji je 2. juna 1892. godine u govoru studentima Velike škole u Beogradu rekao: „Ponosan sam što sam potekao iz zemljoradničkog viteškog naroda, koji je u neprestanoj ljutoj borbi za svoje ideale i evropsku kulturu zadužio Evropu i svuda zaslužio čast i poštovanje čitavog sveta, naročito velike Amerike“.
Jedno je sigurno da su hidroelektrane i termoelektrane gradili naši radnici, potomci i Tesle i Pupina, i drugih velikih umova, odlazili su i građevinsko inžinjeri, a kod nas su nicali putevi i mostovi.Svojstveno je biću našeg naroda da uvek iznedri nove veličine u svim sferama iz večito zdravih korena, za nove generacije. Zato mi imamo i Novaka, Anu, Tipsarevića, Jelenu i Zimonjića, eropske prvake u odbojci, osvajače medalja na olimpijadama, ali i pobednike u umetničkim disciplinama i raznim olimpijadama znanja. Zato želimo mladim ljudima da dnevne idole, zamene za one vanvremenske i vanserijske, jer postoje samo dve beskonačne stvari: svemir i ljudska glupost....ali za svemir nisam baš siguran. Svraka nije nikada iz sokolovog gnezda izašla.
Mogu li se razvijati i opštine koje su udaljene od autoputa?
Mi smo odredili prostor za industrijsku zonu i potencijalni ulagači dobiće sve najpovoljnije uslove, sa ciljem da zaposle ove naše vredne ljude. Dunav je naš evropski koridor 7 i mi to moramo maksimalno iskoristiti, jer on ide sredinom dva koridora, koridora 4 koji ide kroz Rumuniju i koridora 10, koji ide kroz našu zemlju. I moramo kao i država da se u potpunosti okrenemo razvoju, a onda ćemo i kao nekada Evropa ostvariti razvojne planove.
Uz sve ovo ide ponovo otvaranje bescarinske zone, jer je evidentno da će Evropa morati da vrati sa Istoka mnoge fabrike bliže svom okruženju. Sama koncepcija neokolonijalizma i liberalnog kapitalizma pokazuje da je neodrživa. Jednostavno je očigledno da i u najrazvijenim zemljama je sve više ljudi bez posla, jer su fabrike preseljene daleko od domicilnih sedišta. Evropa će morati da se okrene izgradnji država socijalnog blagostanja, kao u vreme Vilija Branta, kada je Nemačka i doživela privredni procvat.
Jedan od realnih ciljeva je povratak u vreme kada su sadašnjih osam opština, Zaječarskog i Borskog okruga činile jedan region. Taj region je tada bio privredno najrazvijeni u Srbiji.Sa razvojem privrede logično stiže i društveni razvoj, kulturni, obrazovni. Tada je normalno da budemo i veoma zanimljiva turistička destinacija, jer mi imamo vrednosti koje pripadaju svetskoj kulturnoj baštini, ali da bi bilie dostupne moramo imati makar moderne puteve, ako nemamo aerodrom u regionu.
Nekada su sve naše fabrike radile, danas većina ne radi. Mislim da svaka opština mora da vodi računa i da se ponovo bavi svojim privrednim subjektima. Mi jednostavno moramo da shvatimo, jer je promene najteže učiniti u ljudskim glavama, a ne u praksi, da naš privatni preduzetnik, zapošljava primera radi 100 radnika, koji hrane 100 porodica. Mi, ako mislimo na tog privatnika, mislimo i na te porodice, zato opštine treba imaju fondove kojima će raspolagati lokalna samouprava, i sa jasnim kriterijumima, moći preduzetnicima koji zapošljavaju 20 i više radnika i koji redovno plaćaju dažbine, pomoći da premoste neki problem.
Danas kada javna preduzeća nemaju za plate, opštine priskaču i taj novac se ne vraća, zato mi moramo pomoći i onima koji pune budžet, jer je po nekada reč o pozajmici od nekoliko dana i koja se upravo odnosi na isplatnu plata radnicima.
Nama blagostanje ne može niko da da. Moramo i možemo sami da ga radom stvorimo.U to sam siguran, jer se inače ne bih bavio politikom. U tom svetlu gledam i na odluku Еvrоpske uniја dаоdlоži zа mаrt 2012. gоdinеоdluku о dаvаnju stаtusа kаndidаtа Srbiјi. Koliko vidim zemlja nije prestala da se okreće. Makedonija ima status kandidata već 6 godina, jer neće da se odrekne imena, a od nas traže mnogo više.
Sve u svemu moramo se okrenuti sebi, sami tražiti rešenja za bolje sutra, jer i sama Evropa grca u problemima. Mi imamo resusrse, samo ih treba koristiti i to je pravi put ka evropskim perspektivama Srbije.
Vaša novogodišnja poruka građanima opštine Kladovo.
Želim svim građanima Kladova i Srbije, gde god živeli ličnu i porodičnu sreću, dobro zdravlje, sa nadom da ćemo se u idućoj godini, još više složiti, međusobno uvažavati i poštovati. Da zajedno pobedimo sve probleme, koji nisu mali, ali naši dedovi su i sa mnogo većima izlazili na kraj. Na taj način ćemo stvoriti bolje uslove življenja i poštovati sami sebe i svoja dela, čineći sve za prosperitet rodnog kraja, svoje porodice i naše Srbije.Pri tome moramo imati u vidu da je duh slobode čuvar života.
Na kraju pošto je ovo vreme i slava koje ponovo okupljaju naše porodice i njihove prijatelje ja bih svima čestitao predstojeće slave mojim stihovima:
Krštenica, česnica, pečenica i crvena brojanica,
To je moje nasleđe, oružje, veselje,
Tu je stara prangija, još starije gusle i bakarni kazan koji šljivu peče.
Požutele slike, drveni ramovi.
Smeše mi se s zida dimnog praded, deda i moj dobri otac.
Srce mi zaigra kao nekad dorat, pa mi suza krenu,
Prestiže je molitva pod kandilom,
što no svetli sveca našeg svetoga Nikolu.
Oprosti mi Bože za sve grehe moje,
Blagoslovi moje mile i sav srpski rod.
Kаdа pоđеtе u Vrаnjе imаtе rаzlоg dа sе rаduјеtе štо idеtе, јоš vеći kаdа оdlаzitе. Čudnо, аli istinitо, dа sе svаki put kаdа idеtе rаduјеtе susrеtimа sа priјаtеlјimа kојi u оvоm grаdu živе i kојi sе rаduјu vаšеm dоlаsku, а i kаdа оdlаzitе јоš višе sе rаduјеtе pоnоvnim susrеtimа sа njimа.
Nеvеrоvаtnо је kоlikо u оvоm pitоmоm grаdu vеlikоg srcа, ispоd plаninе Plјačkоvicа i Bоrinоg brdа, krај Јužnе Моrаvе, živi dоbrih i pоštеnih lјudi čistа srcа.
Zаtо smо i mi оsеćаli plimu rаdоsti, lеpоg rаspоlоžеnjа štо stižеmо u Vrаnjе, kоје је pо mnоgо čеmu vеlikо. Grаd kојi је u pоkrеtu, ili grаd u kоmе sе stаlnо nеštо dоgаđа, nајvišе prоmеnе kоје nоsе dоbrоbit njеgоvim grаđаnimа, оd kојih је mnоgе vеtаr živоtа rаsuо pо cеlоm svеtu. Оni kојi su оstаli hrаbrо, nе čеkајući dа im drugi pоnudе rеšеnjе, vоdе grаd sigurnim putеm kа prоspеritеtu, kојi sе nе mоžе zаmisliti bеz njihоvе mоdеrеnе slikе grаdа.
Оni kојi su prihvаtili dа vоdе grаd kа prоspеritеtu i stvаrаnju bоlјih uslоvа živоtа zа njеgоvе grаđаnе kојi živе u njеmu, ili su dаlеkо оd rоdnоg krаја, su prvi mеđu tim hrаbrim i čеstitim lјudimа kоје nајvišе krаsi mоdеrnо, brzо rаzmišlјаnjе i pоvlаčеnjе prаvih pоtеzа, јеr su stručni, vrеdni i puni lјubаvi zа svој grаd.
Zаtо sе i nаšа nоvinаrskа еkipа rаdоvаlа susrеtu sа lјudimа u Vrаnju žurеći nа dоgоvоrеni intеrvјu sа grаdоnаčеlnikоm Мirоlјubоm Stојčićеm.
Gоspоdinе grаdоnаčеlničе, vеć višе оd јеdаnаеst gоdinа stе prvi čоvеk Vrаnjа. Nајprе čеtiri gоdinе kао prеdsеdnik Skupštinе оpštinе, zаtim istо tоlikо kао prеdsеdnik оpštinе, а оd kаkо је Vrаnjе dоbilо stаtus grаdа, еvо vеć čеtvrtu gоdinu stе grаdоnаčеlnik. Pо tоmе stе sigurnо јеdаn оd izuzеtаkа nа pоlitičkој scеni Srbiје.Čimе stе zаslužili tо pоvеrеnjе grаđаnа?
- Nа tо pitаnjе sigurnо su mеrоdаvniјi оd mеne dа оdgоvоrе sаmi grаđаni. Ја sаmо mоgu dа vеruјеm dа је tо pоvеrеnjе pоslеdicа mеđusоbnоg uvаžаvаnjа i mоg nаstојаnjа dа krајnjе оdgоvоrnо i pоštеnо, rаdоm i rеzultаtimа оprаvdаm pоvеrеnjе.Niје lаkо u uslоvimа višеstrаnаčkоg sistеmа kојi kоd nаs stаlnо dоživlјаvа prоmеnе, pоsеbnо u uslоvimа pоstојаnjа kоаliciја, sаčuvаti pоlitičku stаbilnоst, pоsеbnо nа оvаkо оsеtlјivоm pоdručјu kаkаv је јug Srbiје, а pоlitičkа stаbilnоst је uslоv prе svеgа еkоnоmskоg rаzvоја i stvаrаnjа svih оstаlih prеduslоvа zа živоt i rаd grаđаnа. То је јоš tеžе u uslоvimа vеlikе еkоnоmskе krizе kоја niје mimоišlа nikоgа, pа ni nаšu srеdinu.
Kаdа је rеč о еkоnоmskоm rаzvојu Vrаnjе је bilо prеpоznаtlјivо prе svеgа pо vеlikim privrеdnim kоlеktivimа, kао štо su “Simpо”, “Јumkо”, “Аlfа”, “Kоštаnа”, “Zаvаrivаč” i mnоgi drugi. Kаkvа је situаciја dаnаs?
- Dа, оvi kоlеktivi kоје pоminjеtе nаstаli su u pеriоdu nаglоg rаzvоја Vrаnjа pоčеtkоm šеzdеsеtih gоdinа prоšlоg vеkа. Таdа је tо bilа vаrоšicа sа svеgа dеsеtаk hilјаdа stаnоvnikа, gоtоvо bеz i јеdnоg znаčајniјеg industriјskоg kаpаcitеtа.А оndа јеdаn zа drugim nаstајu оvi i drugi kоlеktivi kојi su bili nоsiоci nе sаmо privrеdnоg, vеć i svеоpštеg rаzvоја u nеkоlikо pоslеdnjih dеcеniја.Pојеdini оd njih su bili pоznаti i u еvrоpskim оkvirimа. Nаžаlоst, zbivаnjа u pоslеdnjе dvе dеcеniје, а pоsеbnо trаnziciја i privаtizаciја, nisu mimоišli ni nаs. Pојеdini pоznаti kоlеktivi su nеstаli, kао štо su “Kоštаnа”, “Pоlјоprоdukt”, “Nеmеtаli”, ТIV Vrаnjskа Bаnjа i drugi, dоk “Јumkо”, “Zаvаrivаč” i јоš nеki оpstајu uz mnоgо mukа i prоblеmа.То је оstаvilо mnоgе prоblеmе i nеgаtivnе pоslеdicе, prе svеgа kаdа је rеč о pоvеćаnju nеzаpоslеnоsti i pаdu živоtnоg stаndаrdа.Zаtо mоgu dа kаžеm dа su u sаdаšnjim uslоvimа оslоnаc privrеdnоg rаzvоја “Simpо” i “Аlfа plаm”, kао i mnоgi mаnji privаtni kоlеktivi i u rаznim dеlаtnоstimа.
Dаklе i u оvаkvim tеškim оkоlnоstimа uspеvаmо dа nаđеmо nаčinа i mоgućnоsti dа оpstаnеmо, zаhvаlјuјući nаšој umеšnоsti i snаlаžlјivоsti i, prе svеgа vrеdnоći pо čеmu је nаrоd оvоgа krаја prеpоznаtlјiv.
Kаkvа је situаciја sа infrаstrukturоm?
- Ubrzаni rаzvој u prоtеklim dеcеniјаmа niје uvеk prаtiо i аdеkvаtаn rаzvој infrаstrukturnih оbјеkаtа. Nаstојimо dа tо nаdоmеstimо, аli u sаdаšnjim uslоvimа еkоnоmskе krizе i оpštе bеspаricе tо idе dоstа tеškо. Nаšа је prеdnоst štо smо uspеli dа u prеthоdnоm pеriоdu zаvršimо dvа kаpitаlnа оbјеktа оd kојih umnоgоmе zаvisi ukupаn živоt nа nаšеm pоdručјu. То su sistеm zа vоdоsnаbdеvаnjе Prvоnеk i јеdnа оd nајmоdеrniјih sаnitаrnih dеpоniја u Srbiјi Меtеris.Izgrаdili smо i mnоgе drugе vаžnе infrаsrtukturnе оbјеktе u grаdu kаkо bi živоt grаđаnа učinili dоstојnim vrеmеnа u kоmе živimо, аli smо svеsni dа mоrаmо višе, јеr su pоtrеbе vеćе.Nаdаm sе dа ćе grаđаni imаti rаzumеvаnjе štо nаs tеškа еkоnоmskа situаciја sprеčаvа dа u tоmе budеmо еfikаsniје, јеr svi mi žеlimо dа imаmо mnоgо višе svеgа štо nаm је pоtrеbnо zа bоlјi živоt, dа nаm grаd budе lеpši, sеlа tаkоđе.Nаdаmо sе dа ćе vrеmе prеd nаmа biti bоlје i dа ćеmо nаstаviti sа оstvаrivаnjеm nаšе strаtеgiје rаzvоја.
Pоrеd privrеdе, u čеmu Vrаnjе imа bоgаtо iskustvо i štо је dоbrа pоziciја zа dаlјi rаzvој, gdе јоš viditе mоgućnоsti zа dаlјi rаzvој оvоg krаја?
- Prе svеgа tо је u оblаsti pоlјоprivrеdе. Pitоmа vrаnjskа kоtlinа оkružеnа pаdinmа i plаninаmа pružа izuzеtnо dоbrе prеduslоvе zа rаzvој prе svеgа pоvrtаrstvа i vоćаrstvа, kaо i stоčаrstvа u brdskim prеdеlimа.То su оdаvnо shvаtili nаši žitеlјi sеоskih nаsеlја, pа је оvај krај vеć pоstао prеpоznаtlјiv pо pоvrtаrskој i vоćаrskој prоizvоdnji.I slučајni prоlаznici mоgu dа primеtе mnоgе plаstеnikе, bаštе i plаntаžе vоćа, а vrаnjskе piјаcе pоnudоm su sigurnо јеdnе оd nајbоgаtiјih u zеmlјi.Мislim dа је tо u sаdаšnjim uslоvimа, kаdа su mnоgi оstаli bеz pоslа, а stаndаrd grаđаnа је nа dоstа niskоm nivоu, izuzеtnо znаčајnо, оdnоsnо dа nаm pоlјоprivrеdа nаdоmеštа оnо štо smо izgubili nа drugој strаni.Plаninski prеdеli pružајu izvаnrеdnе uslоvе zа rаzvој stоčаrstvа, zа uzgој i brаnjе lеkоvitоg bilја, аli nаžаlоst i mi sе suоčаvаmо sа prоblеmоm skоrо čitаvе zеmlје dа nаm је nа sеlu svе mаnjе stаnоvnikа, pоsеbnо mlаdih rаdnо spоsоbnih.
Kоје su јоš vаšе prеdnоsti?
- То је, svаkаkо gеоgrаfski pоlоžај kојi imаmо.Nаlаzimо sе nа izuzеtnо znаčајnоm kоridоru putеvа i prugе kојi spајајu nе sаmо sеvеr i јug nаšе zеmlје, vеć i sеvеr i јug čitаvе Еvrоpе. Zаvršеtkоm zаpоčеtоg аutоputа nа Kоridоru 10 tо ćе pоstаti јоš vеćа nаšа prеdnоst, pоsеbnо blizinа grаnicа sа Маkеdоniјоm i Bugаrskоm.То оtvаrа vеćе mоgućnоst nе sаmо zа privrеdni, vеć i svеоpšti rаzvој оvоgа krаја, pа i kаdа је rеč о turizmu, zа štа tаkоđе оvdе pоstоје mnоgi prеduslоvi u Vrаnjskој bаnji i nа plаnini Bеsnа kоbilа. Nаšе su rаzvојnе šаnsе i u rаzvојu еnеrgеtikе, izgrаdnji mаlih hidrоеlеktrаnа i оnih kоје kоristе sоlаrnu еnеrgiјu, kао i u kоrišćеnju tоplе vоdе iz Vrаnjskе Bаnjе čiје је tоplоtа 94 dо 96 stеpеni
Моžеmо li tо smаtrаti i nајbоlјоm prеpоrukоm invеstitоrimа dа dоđu u Vrаnjе i dа ćе tu prоnаći svојu šаnsu?
- Svаkаkо. Svimа kојi su sprеmni dа ulаžu nudimо mnоgе pоgоdnоsti i prеdnоsti, оd lоkаciја zа izgrаdnju оbјеkаtа, dо оslоbаđаnjа оd mnоgih finаnsiјskih оbаvеzа i оbеzbеđivаnjа pоtrеbnе infrаstrukturе.Vrаnjе је јеdаn оd rеtkih grаdоvа kојi imа Sеrtifikаt dа smо grаd sа pоvоlјnim pоslоvnim оkružеnjеm.Nаrаvnо, tu је i bоgаtо iskustvо i trаdiciја kоје nаšе stаnоvništvо imа u оbаvlјаnju mnоgih pоslоvа.Nаšа је pоrukа njimа – Dоđitе dа sе dоgоvоrimо, nаći ćеmо zајеdničkе intеrеsе i nаčinе kаkо dа ih оstvаrimо.
Kаkо viditе vаš grаd u nаrеdnоm pеriоdu?
- Kао mоdеrаn, rаzviјеn, mеstо u kоmе ćе mnоgi pоžеlеti dа živе, pоsеbnо оni kојi su u njеmu rоđеni, аli i svi drugi kојi ćе tо znаti dа prеpоznајu. Мi kојi u njеmu živimо znаmо dа оvај grаd i čitаv оvај krај imајu mnоgо tоgа štо drugi nеmајu, imајu, kаkо mi tо kаžеmо dušu, nеštо štо је оstаlо iz оnоg, Bоrinоg vrеmеnа. Kаžu dа nigdе trubе nеmајu tаkаv zvuk kао оvdе, а dа је vrаnjskа pеsmа mnоgе vеzаlа zа оvај grаd zа svа vrеmеnа. Мi kојi gа vоlimо pоzivаmо vаs – dоđitе zаvоlеćеtе gа i vi, tаkо nеprimеtnо i nа јеdаn pоsеbаn nаčin.
RAZGOVOR SA DEJANOM NIKOLIĆEM, PREDSEDNIKOM OPŠTINE KLADOVO STASAVAJUUPOTPORUDOLAZEĆIHVREMENA
Dunav protičući kroz razne države, dodirne brojne veće ili manje gradove i posle nekoliko hiljada kilometara stigne do Kladova i tu bude najlepši. Donese hiljade lepih pejsaža, koje umije i oplemeni u Đerdapskoj klisuri i prostre ih oko grada burne istorije. Ne zna se da li je mnogima, iz raznoraznih razloga samo bio na osvajačkom putu, ili je bio idealno mesto, da kao i drugi ljudi namernici, danas dobronamerni, zastanu nekoliko dana blažeći dušu.
Sigurno je, da ova blagorodna reka nastavljajući svoj tok do svog večnog utočišta, teče mirnije i zadovljnije. Taj mir i zadovljstvo Dunav dobija od onih meštana kladovske opštine, koji imaju privilegiju da žive na njegovim obalama, ne samo u Kladovu, već i u 15 od ukupno 22 sela ove Opštine duž njegovog toka, od skoro 100 kilometara.
Po predanju, plodno tle sa kojeg su iznikli prvi ljudi, stecište pohoda argonauta na zlatno runo – oličenje nadprirodnih moći, područje Đerdapa sa Kladovom kao međašem, svoje posetioce daruje nesvakidašnjim estetskim doživljajem i osećanjem blagorodnosti.
Razgovetne znamene u ovdašnjem kamenu ostavila je davno prohujala civilizacija Lepenskog čoveka, rimski graditelji na leđima Dunava, nezauzdanog od keltskih konjanika, iznedrili su čudesne mostove, da bi mu srednjovekovni Srbi udahnuli svetlost pravoslavlja. Kladovo čija je kolevka vetar, a prostirka velika voda, stasavajući u potporu dolazećih vremena, otvoreni je grad. Upravo je to i bilo naše prvo pitanje upućeno prvom čoveku opštine Kladovo, predsedniku Dejanu Nikoliću.
Na WEB prezentaciji Kladova stoji poruka ......otvoreni grad, čija je kolevka vetar, a prostiraka velika voda, stasava u potporu dolazećih vremena.....Da li je to lep slogan ili opredeljenje ljudi Vaše opštine?
Sve u ovom gradu odiše dobrodošlicom i svi meštani kladovske opštine daju svoj doprinos da oni koji borave u gradu ponesu lepe utiske i da se ponovo vrate, ali da i onama pričaju drugima. Trudimo se da to što budu rekli bude puno hvale.
Gospodin? predsedniče, skoro deceniju ste na čelnim funkcijama u Kladovu. Slobodno se može reći da su to najteže godine za lokalnu samoupavu, ne samo u Vašem gradu već u celoj Srbiji.
Ovo je osma godina kako Demokraska stranka ima vodeću ulogu u lokalnoj vlasti u Kladovu.Složena ekonomska i politička situacija u našoj zemlji u poslednjih dvadeset godina odrazila se i na lokalni nivo, tako da je i opština Kladovo delila sudbinu svega sto se dešavalo u državi u ekonomskom i političkom smislu.
Najznačajniji projekti u godini koja polako prolazi.
Bez obzira na teške godine za nama smatram da se u poslednjih osam godina u Kladovu desilo dosta pozitivnih stvari. Kada to kažem mislim pre svega na rekonsrukciju ulice Kralja Aleksandra u Kladovu i njeno pretvarnje u šetačku zonu, rekonsrukciju i proširenje Ribarske ulice u Kladovu kojom je rasterćen centar grada od tranzitnog saobraćaja. Izgradnja hotela “Aqua Star Danube” i uspesna privatizacija hotela “Đerdap” doprinelo je značajnom poboljšanju imidža Kladova kao turističke destinacije. Danas je Kladovo jedno od najposećenijih mesta u jugoistočnoj Srbiji.
Grad ulazi lagano na normalni kolosek. Veliko umivanje grada je u toku. Kladovo je po svom centru koji mnogi nazivaju mala Skadarlija, keju, plaži i sada parku, postalo prepoznatljiva, turistička destinacija.
Prosle i ove godine potpuno smo rekonstruisali trg Kralj Petra u samom centru grada, koji zajedno sa ulicom Kralja Aleksandra ili našom Skadarlijom, kako je mi zovemo čini centar Kladova izuzetno lepim i atraktivnim prostorom kako za građane tako i za sve veći broj posetilaca koji dolaze u Kladovo. U toku su završni radovi na velikom gradskom parku na samom ulazu u Kladovo pored veštačkog jezera i sportskog centra Jezero koji ce sigurno postati oaza za rekreaciju i odmor.Opremili smo gradsku plažu i izgradili prking sa velikim mokrim čvorom i time učinili da gradska plaža u Kladovu važi za jednu od lepših na Dunavu.
Ove godine završili smo rekonstrukciju i dogradnju starog objekta i time omogućili da se još stotinu dece primi u obdaništu. Vrednost investicije je 25 miliona dinara. Deo sredstava obezbeđen je od projekta pomoć gradjevinskoj industriji Srbije i objekat je 12. septembra obišao ministar Oliver Dulić.
Najznačajniji projekti u godini koja polako prolazi.
U ovoj godini uložićemo u asfaltne radove 70 miliona dinara. Asfaltirali smo pojedine ulice u naselju Tekija, Kladovo, Novi Sip, Kostol, Mala Vrbica, Velika Vrbica. Do kraja građevinske sezone asfaltiraćemo pojedine ulice u Brzoj Palanci i lokalni put prema naselju Podvrška u dužini od 1 km. U toku je rekonstrukcija toplovodne mreže u Kladovu i Brzoj Palanci u vrednosti od 20 miliona dinara.
Izuzetno dobra saradnja sa rukovodstvom HE“Djerdap“ rezultirala je u mnogim sporazumima, na osnovu obaveza koje HE“Djerdap“ ima prema naseljima u priobalju, i mnogim investicijama u komunalnu infrastrukturu. Izdvojio bih izgtadnju kanalizacione mreže u naseljima Grabovica, Davidovac i Kladušnica koja je završena ove godine.
Ovo leto je za opštinsko rukovodstvo bilo bez odmora. Napravite osvrt na rad lokalne samouprave u ovoj godini. Funkcionisanje koalicije.
Za sve što je uradjeno u Kladovu preduslov je bila stabilna politička situacija na lokalnom nivou i dobro funkcionisanje koalicije sa SPS-om. Lično smatram da Kladovo može da se pohvali jednom korektnom političkom klimom koja vlada izmedju svih stranaka na lokalnom nivou.
Brojni visoki diplomatski predstavnici su često bili gosti vašeg grada.
U poslednje 3 godine u Kladovu su bili ambasadori najznačajnijih evropskih zemalja. Nedavno je bila i ambasadorka SAD-a, povodom završetka zgrade za izbeglice i raseljena lica i socijalno ugrožene iz Kladova, koju je finansirala američka vlada sa 400.000 dolara.
Pored privrede, u čemu Kladovo ima bogato iskustvo
U toku je ralizacija prekograničnog projekta sa rumunskom opštinom Požažen, koji se odnosi na izradu kompletne projektne dokumentacije za rekonstrukciju i revitaalizaciju tvrdjave Fetislam. Vrednost projekta je 400.000 evra.
Kladovska privreda je pokazala značajnu vitalnost i ovim vremenima finansijske krize.
Nedavno je ministar Oliver Dulić otvorio moderan pogon za reciklažu otpadnog ulja u preduzeću “Delta”, istovremeno preduzeće AD “Djerdap-usluge“ je u jednoj ekspanziji koje rezultiraju u zaposljavanju značajnog broja novih radnika. Trgovina i ugostiteljstvo u poslednjim godinama ima pozitivan trend razvoja, preduzeće „Tekijanka“ je vodeće u ovoj oblasti ne samo u Kladovo nego i u regionu. Međutim, i pored ovih pozitivnihh kretanja, Kladovu je potrebno još investicija i novih radnih mesta, jer na evidenciji za nezaposlene ima 2000 građana i zbog toga je privlačenje investicija najvažniji cilj u narednom periodu.
Danas se često pominje, da se mogu razvijati samo opštine koje su uz autoput. Da li je Dunav vaš autoput?
Dunav je, bez sumnje, najvažniji razvojni resurs Kladova, posebno u pogledu razvoja turizma. Realizacija projekta u narednom periodu kao što je izgradnja pontonskog putničkog pristaništa je jedan od načina da se koriste blagodeti velike reke koja protiče 92 km kroz opštinu Kladovo.
Saradnja sa dijasporom je sigurno prioritetan zadatak, jer je skoro trećina radno sposobnog stanovništva u inostranstvu.
Iz opštine Kladovo oko 8000 ljudi radi u zemljama Zapadne Evrope. To je značajan resurs koji treba da koristimo pre svega stvaranjem uslova da naši ljudi iz dijaspore svoj kapital ulažu u projekte koji omogućavaju otvaranje novih radnih mesta.
Nesporno je da su kulturna događanja u Kladovu česta i na visokom umetničkom nivou.
Pomenuću Majske dane knjiga, tradicionalni likovni konkurs kladovskih amatera, smotre domaće radionosti i narodnih rukotvorina u selima opštine Kladovo, Veče vina i meraka, zatim Sabor dijaspore u Ljubicevcu, Etno festival Istočne Srbije u Kladovu, Zlatnu bućku Đerdapa u Tekiji.
Manifestacije su u kontinuitetu tokom cele godine, a zastupljene su mnogobrojne aktivnostima iz oblasti književnosti, izdavaštva, izložbeno-izlagački koncepti, bioskop, koncerti, pozorišta, književne tribine, amaterizam. Sa svakim programom, promovišemo kulturne vrednosti neke oblasti, pokrivamo područje cele opstine, imamo sjajne, kapitalne objekte i ujedno, promovišemo naš grad i opštinu.
Koji su najznačajniji projekti čija vas realizacija očekuje u narednom periodu?
U narednom periodu kao prioritete smatram infrastrukturno opremanje nove industrijske zone u Kladovu, za koju je u toku izrada planske i projektne dokumentacije. Drugi prioritet je izgradnja putničkog pristaništa u Kladovu. Projektna dokumentacija za putničko pristanište je takođe u fazi izrade. Zatim važni prioriteti su i rekonstrukcija kladovske marine kao i dalji razvoj putne i komunalne infrastrukture.
Na pragu su izbori u Sbiji, šta vi očekujete od njih?
Od predstojećih izbora očekujem da građani opštine Kladovo prepoznaju pozitivnu stranu svih ovih projekata koji su završeni i na kojima radimo i da nas podrže da i u narednom periodu nastavimo da radimo na projektima koji će unaprediti život ui našoj opštini.
Dunav je vekovima vodio borbu da siđe u Crno more i uspeo je da je dobije, probijajuci najlepšu klisuru u Evropi. Mali i Veliki kazan su delo prirode pred kojim zastaje dah, koji su lepi i u zimskoj belini, prelepi u prolecnom zelenilu, a najlepši kada priroda svojom veštinom oboji obale velike reke u hiljadu boja jeseni.
Krotili su ga ljudi vekovima baš pored Kladova podižući mostove na njemu ili pregrađujući ga gradeći hidroelektrane.
Razigranost boja oslikava se na mirnoj površini, dok alasi čamcima paraju mir jesenjih voda. Sve ovo je veliki slikar priroda ponudio kao gotovu turisticku atrakciju svim gostima, da ovekovece dar prirode u svojoj duši.
Mnoga su pitanja ostala za neki naredni susret sa predsednikom Dejanom Nikolićem, koji je odvojio vreme za novinare, iako su već čekali i drugi, mnogo značajniji poslovi. Pošli smo sa dubokim ubeđenjem da je ovaj mladi i energični predsednik na čelu tima koji i zna i može, tima koji vodi Kladovsku Opštinu u bolje sutra.
VOLFGANG RORBAH O SVOJIM ZAVIČAJIMA Čudesni život najpoznatijeg srpskog Austrijanca i austrijskog Srbina u Beču česta je tema u ovoj lepoj, staroj varoši u kojoj danas živi. Počasni doktor i ugledni građanin, veliki je borac za srpska pitanja i sa ponosom ističe svoje srpsko poreklo i sećanja iz detinjstva. Na svim skupovima i tribinama koji se tiču kulture, umetnosti, istorije, istoriografije, socijalne politike, diplomatije, folklora Srba kao i prava srpske nacionalne manjine u Austriji, dr Volfgang Rorbah ima počasno mesto u prvom redu. Tačan, odgovoran, predusretljiv i vedar uvek je omiljeni gost, jedan od onih govornika, sagovornika i saboraca kojima se ni krajnja iskrenost ne zamera. Sam ističe da je to zbog toga što je jasno da su njegove namere dobre i da je njegova ljubav prema Srbiji jednako velika kao i znanje koje on o Srbima i Srbiji ima. ‘’ Puno znam a što više čovek zna to više može i da voli jer bolje razume!’’ Volfgang Rorbah, svestran i nagrađivan u različitim sferama, uvek je ljubazan i nasmejan. Prepoznaćete ga po visini, plavim očima i širokom osmehu!
Zavičaj: Poštovani doktore Rorbah, uvek ste srdačni i nasmejani. Da li je to posledica naklonjene vam sudbine ili optimističkog načina razmišljanja? Dr. Volfgang Rorbah: Rekao bih da je sedamdeset posto čovekovog života zavisno od njegovog optimizma i velike volje koju sam razvija a da na samo preostalih trideset odsto utiče sudbina. Kada ste optimista, kažete da je čaša do pola napunjena a ako ste pesimista kažete da je poluprazna. Ipak, takav odnos prema životu takođe možete naslediti. Takav optimističan stav sam ja nasledio upravo od svoje majke, koja je bila veliki borac. Davnih dana je došla iz Srbije u Austrije gde nikada nije prestala da bude Srpkinja ali je postala i sjajna Austrijanka!
Zavičaj: Vrlo je retko da se jedan tako mali dečak na takav način edukuje i uvede u porodičnu istoriju da se sa punim poštovanjem bavi time celog života. Ko je najviše tome doprineo? Dr. Volfgang Rorbah: Moj deda, sigurno. On je bio oficir Austro- Ugarske monarhije i znao je kako da vaspita ljude, kako može da motiviše čoveka. U stvari, on je meni bio i deda i otac, zato što se moj otac razišao sa mojom majkom kad sam imao šest godina.
Zavičaj: To je mamin tata? Dr. Volfgang Rorbah: To je tatin tata. Mamin tata je bio srpski trgovac koji je umro već 1938. godine. Ja ga nikad nisam video jer sam rođen 1947. Deda, kao konjički oficir u zemlji koja je imala 28 nacionalnosti morao je da nauči da se snalazi u raznim situacijama. Govorio je ruski, srpski, poljski.
Zavičaj: Kako se zvao deka? Dr. Volfgang Rorbah: Rudolf, Rudolf Rorbah, rodio se 19. januara 1889. godine. To je bila godina kada je prestolonaslednik, sin Franje Josifa, Rudolf, izvršio samoubistvo u Majerlingu. Inače, Rudolf je bilo ime prvog Habsburga, rodonačelnika dinastije, i zbog toga su moj pradeda, deda i otac nosili to ime. Moj otac je odlučio da prekine tu tradiciju i nameravao je da mi da ime Aleksandar ili Filip. Kako sam dobio baš ime Volfgang je zanimljiva priča. Moj deda je trebalo da se bori bori protiv Srbije, ali je rekao da on neće pucati ni boriti se protiv Srba, tako da je bio među prvim ratnim zarobljenicima. Znajući za njegov odnos njegov čuvar mu je rekao: „Ti ćeš ovde biti kao gost. Ali molim te, nemoj da bežiš jer ću ja zbog toga imati problema.“
Kasnije, kada je stiglo naređenje da se streljaju austrijski oficiri on mu je rekao da će te noći povući stražu i pustiti ga da pobegne. Deda je skočio sa visine od četiri i po metra, uganuo nogu, ali je uspeo da pobegne. Rastajući, oni su se dogovorili da se vide posle rata. Moj otac se rodio u februaru 1918. a deda se vratio u novembru te godine kada je objavljen raspad Austro-Ugarske monarhije. Tada je osnovana Republika Austrija koja bila veoma siromašna. Monarhija je bila tako ustrojena da je poljoprivreda bila u Mađarskoj, Vojvodini, Češkoj, industrija u Češkoj i Poljskoj. Republici Austriji ostali su samo Alpi. Moj deda se snašao tako što je dve godine radio kao žigolo. Posle rata bilo je mnogo udovica kojima je bilo potrebno društvo za izlazak i ples. 1920. rekao je „ Ja više ne mogu ovo da radim“ i prestao je. Sa suprugom i sinom preselio se u Beograd i tu je sa svojim bivšim čuvarom osnovao export- import firmu. Iz Srbije su izvozili drvo, voće i druge stvari u Austriju i Nemačku, a odatle tehničku robu u Srbiju. Dobro su zarađivali i kada je moj otac napunio osamnaest godina dobio je svileno odelo.
Vrlo skup poklon u to vreme. Jednom, ponosno šetajući po Terazijama u tom odelu, upao je u kanalizaciju, polomio ruku i sasvim ga pocepao. Odveli su ga u gradsku polikliniku gde je moja majka bila medicinska sestra. Bila je to ljubav na prvi pogled. To je bilo 1937. godine, a 1938. oni su se venčali.
Moja majka Julijana je bila veoma lepa žena, imala je nečeg aristokratskog u svom izgledu i ponašanju. Rodila se u Velikoj Plani, njeno devojačko prezime bilo je Popović. To je bila porodica koja je 1878 došla iz Crne Gore. Njen otac se bavio trgovinom petroleja i u to vreme, kada nije bilo električne struje, odlično je zarađivao. Pored toga imao je i fabriku sapuna. Moja majka je završila školu za medecinske sestre i zaposlila se u Beogradu.
Moji roditelji su ostali u Beogradu do 1945. godine. Dece još uvek nisu imali jer je moja majka imala hroničnu upalu zbog koje nije mogla da ostane u drugom stanju.
Zbog dolaska komunista na vlast oni su se preselili u Austriju. Tamo je moja majka posetila jednog ginekologa, čuvenog profesora, koji joj je rekao: „Ja ću vam dati lek protiv upale, a vi, ako verujete u Boga, molite se“. Ona je otišla u mesto Sankt Volfgang-Sveti Volfgang i zavetovala se da će ako rodi sina, datu mu ime Volfgang.
Tako sam dobio ime, ali kada sam se ja venčao Srpkinjom, svojim sinovima sam dao ime Aleksandar i Filip.
Moja majka je od 1945. do smrti 2003. godine živela u Austriji. Duže je bile građanka Austrije nego Srbije ali se jako ponosila i svojom otadžbinom i svojom domovinom. Kada bi neki Austrijanac rekao nešto protiv Srba umela je jako da se naljuti i da protivreči vrlo oštrom argumentacijom. Ali, ako bi neko od Srba koji su se doselili u Austriju počeo da se žali, govoreći kako u Austriji ne valja ovo ili ono, rekla bi: „Vratite se nazad, niko vas nije ovamo zvao.“. Bila je jako objektivna žena.
Inače celog svog života je volela oficire. To je počelo kada joj je kao šestogodišnjoj devojčici pripala čast da preda cveće Kralju Petru I prilikom njegove posete Velikoj Plani kada je bila zadivljena uniformama i belim konjima. Smatrala je da su konjički oficiri najelegantniji muškarci. Pošto je moj deda bio konjički oficir i pored toga, za razliku, od mog oca odličan plesač, ona, koja je obožavala ples, se jako dobro slagala sa mojim dedom. Razlog njenog poštovanja prema njemu bila je i etika oficira tog vremena. Govorila mi je: „Vidiš, njima ne treba nikakav pismeni ugovor. Samo se rukuju.“ i „Srpski oficir ako da reč, sve će učiniti da zadatu reč ispuni.“
Desilo se da je jedan oficir pozajmio novac od moga oca. Počeo je rat, on je morao hitno da ode. Pojavio se posle tri godine, ranjen, noseći u nekoj kesi novac, rekavši mom ocu: „Izvoli, ovo je dug sa kamatom.“
Njoj je bilo jako žao što je posle II svetskog rata te etike nestalo.
Ja sam odrastao u tom duhu. Moj otac je bio dobar elektro- inženjer, ali često nije bio tu. Moj deda, koji je posle rata nastavio da se bavi trgovinom u Austriji, često me je vodio sa sobom u ambijente gde su bili profesori, novinari, doktori. Učio me je da poštujem druge ali da prvenstveno sačuvam svoje dostojanstvo.
1950. godine, moj otac je otvorio sopstvenu radnju za prodaju tehnike. Razvio je posao jako dobro. Poslovao je sa Jugoslavijom, 90% robe je prodavao tamo, hteo je da ja već posle završene osnovne škole počnem da radim kod njega kao šegrt, ali je deda rekao: „Ne dolazi u obzir, on mora u gimnaziju pa na univerzitetske studije!“
Sećam se i kada sam prvi put razumeo značenje harizme. Kada sam imao desetak godina, u Beču je bilo huligana na motorima, u kožnim jaknama. Ja sam ih se kao dete plašio. Uvek su bili u gomili i uživali su tome da zatvore prolaz tako da su ljudi morali da pešače naokolo. Jednom, smo deda i ja naišli na njih. Deda me je uhvatio za ruku i krenuo pravo prema njima. Ja sam počeo da se znojim a on je oštro rekao: „Šta je ovo? Je li ovo parkiralište ili trotoar? Maknite ovo smeće odavde.“ Oni su između sebe pogledali i pomakli. To je bila ta njegova oficirska škola. On je samo pogledom, bez drskosti, povišenog glasa izazivao poštovanje.
Sa njim sam upoznao i dobre restorane. On je radio do smrti, do svoje 73. godine. Svako jutro je odlazio na posao u sedam, radio do jedanaest i zatim odlazio u svoj restoran u centru Beča. Tu ga je već čekala krigla piva i dvoje novina koje su morale da budu neotvorene. Njegov omiljeni list je bio Frankfurter Allgemeine Zeitung, jedna od najboljih novina nemačkog govornog područja. Često sam išao s njim, meni je to izgledalo tako otmeno, konobar, obučen kao dirigent, u crnom smokingu i sa leptir mašnom, a deda uvek sa crnim kožnim rukavicama i uvek galantan prema damama. Moja majka je posle rata morala da govori samo nemački, mada ga nikada nije sasvim savladala. Srbi su optuživani za raspad monarhije i ona se nije usuđivala da ga govori, tako da ja kao dete nisam imao prilike da ga tada naučim. Takođe, pored nje i ja sam govorio nemački kao stranac. Verovatno je to bio razlog da sam kasnije postao novinar, autor knjige, korektor, lektor, znači, perfektno sam naučio nemački, ali tek u gimnaziji. Hteo sam da ga naučim perfektno, da niko više ne misli da se nisam rodio u Beču. Još jedna stvar koju mi je deda ostavio u nasleđe je da ne postoje dobri i loši narodi nego dobri i loši ljudi, ne postoje iskreni i neiskreni narodi nego iskreni i neiskreni ljudi.
Ja sam kosmopolita i vrlo rado ističem srpsko poreklo po majci kao i činjenicu da sam rođeni Bečlija. Ova moja dva identiteta pomogli su mi da shvatim netačnost predrasude da Austrijanci i Srbi ne mogu da se razumeju. Mislim da Austrijanci imaju više afiniteta prema Srbima nego prema bilo kojem drugom narodu iz bivše Jugoslavije.
Razmišljao sam o tome i dok sam studirao istoriju shvatio sam da su Srbi prisutni na austrijskoj teritoriji od 16. veka. Oni su u Krajini bili dragoceni u odbrani protiv prodora Osmanskog Carstva. Ni u jednoj drugoj, tuđoj, vojsci Srbinu nije bilo moguće da dostigne generalski čin. Navešću dva primera iz 19. veka, to su general Rodić i general-major Knićanin. Obojica su jako poznati. Prve austrijske vojne penzije primali su Srbi a njihov kulturni centar je bio Beč.
Znači, Srbi su deo istorije grada Beča, a danas su njegova najveća manjinska zajednica. Od njegovih 1.900.000 stanovnika, skoro 200.000 su Srbi. 1683. kada su Osmanlije pokušale da osvoje Beč, Srbi koji su bili naseljeni ispred grada mnogo su pomogli njegovoj odbrani jer su znali kako se Osmanlije bore. Austrijska vojska, zajedno sa Nemcima, Poljacima i Srbima potisnula je Turke i zauzela Beograd a 1689. skoro celu Srbiju Tada su Srbi dočekali Austrijance kao oslobodioce. Oni su tada morali da odstupe, ali su se posle dve decenije vratili, pod komandom Princa Eugena i porazili Osmanlije i Požarevačkim mirom iz 1718. godine veći deo Srbije je postao deo Austrije.
Granica je bila ispred Niša koji je ostao u turskim rukama.
Ako vi pogledate arhitekturu Beograda, on izgleda kao mlađi brat Beča. To je zato što su u veme Obrenovića srpski studenti dolzili na studije u Beč.
Još u 18. veku Marija Terezija je Srbima dala privilegije da mogu štampati knjige na svom jeziku i na ćirilici. Beč je tada bio najvažniji srpski kulturni centar. Početkom 19. veka izlazile su novine na srpskom jeziku. Dakle prve novine na srpskom jeziku nisu se pojavile ni u Beogradu, ni u Nišu, ni u Novom Sadu već u Beču. Vuk Stefanović Karadžić je 40 godina živeo u Beču, tu je napisao svoj Rečnik, svoju Gramatiku, tu je preveo Bajke braće Grim. Njegoš je Gorski Vijenac delimično pisao i štampao u Beču. Dositej Obradović je živeo u Beču i postoji jedna fantastična pesma u kojoj on kaže da je spasitelj srpskog naroda austrijski imperator Josif II. Te knjige na srpskom su štampali Mitaristi, jermenski monasi. O svemu tome je puno pisao pokojni profesor Dejan Medaković koga sam ja upoznao pre 10- 12 godina. Ja sam izdao u Beogradu knjigu ''Na tragu Srba u Beču'' i tu sam nastavio ono što je Medaković počeo.
Miloš Obrenović je u vreme svog egzila živeo sedam godina u Beču i tu se bavio vrlo uspešno trgovinom svinjama. Njegov sin, knez Mihailo Obrenović se venčao 1853. u Beču. Tada su Srbi i Grci koristili istu crkvu. Srpska crkvena opština osnovana je 1860. i prošle godine obeležili smo 150 godina njenog postojanja. Važno je reći i da je car Franc Jozef, zajedno sa kraljem Milanom Obrenovićem finansirao izgradnju prvu srpske crkve 1893 godine.
Milan Obrenović je morao da napusti Srbiju 1899. i došao je u Beč, gde je živeo do smrti 1901. godine. Za njega se govori da je bio kockar i ženskaroš, ali danas je dokazano, podaci o tome postoje u arhivu, da je on finansiro srpske studente i sufinasirao sa Carem Franjom Josifom podizanje prve srpske crkve. Iako katolik, Car je prisustvovao prvom bogosluženju u toj crkvi. On i Kralj Milan su bili veliki prijatelji. Kada je 1901. Kralj Milan umro, Car je objavio dvanaest dana državne žalosti. Poređenja radi, kada je njegova žena, Sisi, umrla, državna žalost je bila četiri dana.Kada je Franc Ferdinand ubijen u Sarajevu nije bilo državne žalosti, njih dvojica se nisu dobro slagali.
Ja sam o svemu tome pisao u svojoj knjizi ''Tragom Srba u Beču''. Knjiga je izdata u Beogradu i prezentacija knjige je bila u Skupštini grada Beograda 2005. godine. Na prezentaciji je bio prisutan jedan glumac koji je čitao pesmu Dositeja Obradovića u kojoj se obraća Imperatoru Josifu II i traži pomoć za srpski narod.
Pred svoju smrt 2003. godine moja majka mi je rekla: „Molim te pobrini se za svoju drugu domovinu.“. Ja ispunjavam obećanje dato njoj tako što živim ovde, radim kao profesor univerziteta i savetnik sam za pitanja osiguranja. Ovde se osećam kod kuće i potpuno sam asimilovan. U ovom trenutku se u Beču održava vrlo interesantna izložba, „Srbija - kulturna spona Istoka i Zapada“. Kada se pođe sa Zapada, Beograd se doživljava kao prvi grad Orijenta, a kada se pođe sa Orijenta, Beograd je prvi grad Zapada. Beograd ima važan strateški položaj, na dve reke, nalazi se na sredini saobraćajnica između Istoka i Zapada i Severa i Juga i mislim da će u Evropskoj Uniji imati važnu ulogu.
Danas, kada cene energenata rastu, Srbija ima veliku šansu da razvije rečni saobraćaj koji je najjevtiniji način transporta dobara. Zatim turizam, pogotovu kulturni turizam- treba iskoristiti istorijske veze Austrije i Srbije i dovesti ovamo austrijske turiste. Ali, pre toga mora se napraviti veliko čišćenje. Ljude treba naučiti da reke nisu velike kante za đubre, da se od plastike, umesto da se baca u prirodu, reciklažom mogu praviti novi proizvodi. Stanovnici mnogo bogatijih zemalja odvajaju produkte za reciklažu, a u Srbiji oni završavaju u prirodi i truju čovekovu okolinu.
Austrija i Srbija imaju dugu tradiciju saradnje i u bankarskim i poslovima osiguranja. Na žalost, rizik poslovanja u Srbiji je veliki i zato su kamate visoke i nestimulativne za privrednike, a bez kredita nema rasta ekonomije. Takodje, mora se više uraditi na kulturi osiguranja. U Srbiji je jako mali broj ljudi osiguran. Čovek gradi kuću deset godina a izgubi je u požaru za sat. Zbog toga što ne žele da odvoje male sume za plaćanje polise osiguranja, ljudi gube milione. Razumljivo je da ljudi zbog iskustva sa osiguravajućim društvima i bankama iz Miloševićevog perioda nemaju još uvek puno poverenje, ali to se poako menja.
Ono što Srbima često nedostaje je solidarnost. Mi možemo zamisliti jedan autobus „ srpski autobus“ pedeset metara širok i metar dugačak, jer svako želi da sedi u prvom redu. U toj svačijoj želji da bude na čelu, ljudi često zaboravljaju cilj njihovog zajedničkog poduhvata. Tu se Srbi razlikuju od naroda srednje Evrope. U Austriji postoji još od vremena Marije Terezije nepisano pravilo koje glasi „Ko ne zna da služi, ne zna ni da vlada.“
Ja sam u Beču podpredsednik Srpsko- austrijskog društva i jako se trudim da Srbi dobiju status zvanične manjine. To je vrlo važno, jer bi time Srbi stekli velike privilegije, pravo na upotrebu svog jezika i pisma u zvaničnoj komunikaciji, škole koje bi plaćala austrijska država, ali nesloga nam jako otežava taj posao. Šumadinac neće sa Crnogorcem, Vojvođanin neće sa Šumadincem. Mi bismo morali da imamo na umu zajednički cilj i ono što nas spaja, a ne da se bavimo samo svojim razlikama.
Zavičaj: Postoje nedoumicei mnoga pitanja u vezi privilegovanog školovanja srpske dece u Austriji. Možeti li reći nešto više o tome? Dr Volfgang Rorbah: U Austriji postoje pojedinci, porodice ili organizacije koja su dugo prisutne u Austriji, kao na primer, Srpska crkvena opština, ili potomci Srba koji su se još u 19. veku doselile u Austriju. To su uglavnom potomci oficira, lekara, uglednih ljudi, pripadnici prodica koje generacijama žive toj zemlji. Neki od njih govore srpski jezik a kod nekih je srpsko poreklo prepoznatljivo samo po prezimenu.
Pored njih, tu su Srbi koji su počeli da se useljavaju 60-ih godina prošlog veka. Oni su prekratko u Austriji da bi mogli da zatraže status priznate manjine. To bi, po austrijskom zakonu, morali da urade oni koju su najmanje treća generacija koja živi na austrijskom tlu. Time bi dobili pravo na svoje škole o trošku države. Naravno, nemački jezik bi bio obavezan, ali bi se učilo na srpskom jeziku, ćirilici, učila bi se srpska istorija, tradicija, kultura. To bi moglo da se zatraži na nivou cele Austrije, ali i na nivou neke od provincija.
Ja imam utisak da bi austrijska država bila voljna da pozitivno odgovori na takvu molbu, ali problem je među nama, Srbima. Pored toga što nas ometa već pomenuta nesloga, veliki broj naših ljudi je nezainteresovan za to, pogotovu onih nižeg obrazovnog nivoa.
Oni gledaju samo svoj mali, partikularni interes. To su, najčešće, ljudi koji nisu dobro naučili nemački a svoj jezik su zaboravili. Oni čine većinu srpske dijaspore. Manjina je zainteresovana za kulturu, očuvanje identiteta. Većinu to ne zanima. Tu bi bila dobrodošla pomoć srpske države koja bi možda mogla da pokrene, motiviše te ljude.
Već sam pominjao izložbu „Srbija- kulturna spona Istoka i Zapada“, interesovanje za tu izložbu bilo je mnogo veće među Austrijancima nego Srbima.
Zavičaj : Ali to je i simptom procesa globalizacije. Gubljenje korena bez svesti gde se zapravo ide. Savremni mislioci i pisci često naglašavaju da je moderni Evropljanin egocentričan. Zaokupljen samo sobom, nezainteresovan da bude deo bilo koje grupe. Dr Volfgang Rorbah: Da, vidite, u Americi žive ljudi različitih nacionalnosti, ali svi su oni Amerikanci, imaju taj zajednički identitet. Mi, Evropljani smo daleko od toga. U zemljama Evropske Unije, polako jača evropski identitet. Takođe, mnogi mladi Srbi govore strane jezike, putuju, smatraju se Evropejcima. Ali u Srbiji, kao i u celoj Evropi, od Grčke do Norveške, problem je nizak natalitet. Stanovništvo Evrope, stari i odumire. Problem natalitetea se ne može brzo rešiti, znači potrebni su imigranti. Imigranti koji se danas doseljavaju su uglavnom iz Severne Afrike i Azije, vrlo niskog obrazovnog nivoa koji se vrlo teško integrišu. Primer za probleme te vrste postoji i u Srbiji. U protekle dve decenije došlo je do masovnog doseljavanja u gradove. Nikla su divlja, prigradska, neplanska naselja što je donelo niz problema, između ostalih i ekološke. Želeo bih da ukažem na jedan gorući problem u Srbiji, a to je problem zagađenja životne sredine. Ako se ovako nastavi Srbija će zatrovati samu sebe. Zemljište, vode, prepuni su svakovrsnog otpada i smeća. Reke su postale deponije, po njima plivaju plastične boce i stare kante. Deterdženti i svakav toksični hemijski otpad se baca u prirodu. Ljude treba edukovati, objasniti da sve ono što se danas tako baci, sutra će se pojesti u ribi ili povrću.. Takvo ponašanje ima ozbiljne posledice po zdravlje čitavog naroda i na porast zdrastvenih troškova. Smatram da mi je zadatak da povezujem Austriju i Srbiju i zato ću navesti jedan primer iz Austrije. Tamo se školska deca organizuju u akcije čišćenja smeća i skupljanja otpadaka iz parkova i prirode. Skupljeni otpad se razvrstava i šalje na reciklažu. Takve akcije imaju medijsku podršku, a oni koji budu najbolji i skupe najviše dobijaju nagrade koje finansiraju firme sponzori. To jako malo košta a dobija se jako mnogo, čiste šume i parkovi a kod dece se od malih noge stvara ekološka svest.
Ovde bi moglo da se počne tako što bi opštine podelile različite kontejnere za različite vrste otpada i time bi se već podstaklo drugačije razmišljanje. Takođe, trebalo bi pooštriti kaznenu politiku, ali pošto se samo kažnjavanjem ne postiže cilj, trebalo bi ljudima pružiti informacije. U takve akcije bili bi ukljuceni lekari koji bi objašnjavali da sve ono što se baci u prirodu završava u lancu ishrane i kakve su posledice po zdravlje takvog ponašanja.
Zahvalni i nadahnuti sjajnim razgovorom sa Dr Rorbahom, svestranim čovekom i živom enciklopedijom životnih tajni ali i saznanja, lepote ali i borbe naučili smo puno kao i pri svakom susretu sa njim, na čemu mu se zahvljujemo i želimo mu nove uspehe i sreću!
Kristina Radulović Vučković
Aleksandar Vučković
ANĐELI NA ZEMLJI - PRIČA O OLJI DAKIĆ
Svi veliki talenti imaju cipele za dugi hod, suncobran za mesto pod Suncem, stolicu za odmor na obalama sreće i kofer pun želja i pisama... Tako sam zamislila i Olju Dakić, čiji sam dramski sopran čula i ostala bez daha... Odrastala sam uz brojne ploče operskih pevačica, dugo sam tragala za glasom koji će opet zaustaviti vreme i ostaviti mesto za slobodan san. Upravo se to dogodilo kada je Oljina pesma došla do mene. Imam čast da čitaocima Zavičaja širom sveta predstavim prelepu, sjajnu primadonu, divnu osobu poreklom sa naših prostora u intervjuu koji sledi, uzivaćete...
Zavičaj Draga Olja, kako si prepoznala sebe u ogledalu kao opersku divu i koliko su Tvoje želje bile Tvoje zvezde vodilje? Olja Dakić Nikad sebe nisam videla kao divu , nego prvenstveno kao muzičara. Ja sebe čak ne nazivam ni operskom pevačicom, jer mi i to zvuči pretenciozno. Volim da kažem da sam ja pevač klasične muzike. Naziv diva prepuštam koleginicama koje vole sebe u umetnosti, a ja još uvek volim umetnost u sebi. Nažalost danas je izraz diva doveden do apsurda i više dijagnoza , nego opisni naziv za izvanredan vokalni talenat. Želju za muzikom sam otkrila u najranijem detinjstvu i doista je želja da se kreativno ispoljim bila moja zvezda vodilja.
Zavičaj Kako je teklo Tvoje muzičko školovanje i obrazovanje? Olja Dakić Na moje insistiranje roditelji su me upisali u nižu muzičku školu. Počela sam sa časovima klavira u šestoj godini i maštala o tome da postanem pijanista i kompozitor. Negde u osmoj godini poželela sam i da pevam i pokušavala da postanem član nekog od dečijih horova, što je moju mamu beskrajno zasmejavalo. Kako sam imala predubok glas u odnosu na moje vršnjake uvek su me savetovali da dođem iduće godine. Sa dvanaest godina moj glas se promenio i moj pevački talenat je zapravo otkrio upravo moj profesor klavira. Od prof. Zvezde Damevske, Ruskinje sa velikim pedagoškim iskustvom , dobila sam prve časove pevanja i fundament vokalne tehnike, a najvažnije je bilo što sam stekla i smernice koje su mi kasnije u školovanju i karijeri pomogle da napravim prave izbore. Započela sam muzičku skolu u Zagrebu, nastavila je u Banjaluci, gde su me i otkrili i završila gimnaziju i srednju muzičku školu u Skoplju, gde sam stigla sa 16 godina. Bilo je to teško, ratno vreme , ali je moja profesorka rekla: “Ti nemaš drugo vreme– ovo je tvoje vreme!”.
Završila sam Fakultet muzičke umetnosti u Beogradu , takođe odsek za solo pevanje za nepune 3 godine, kao student generacije i sa nagradom “Anita Mezetova” za najboljeg studenta.
Usledili su master- studiji u Berlinu na Univerzitetu umetnosti, Odseku za solo- pevanje i muzički teatar, gde sam primljena u konkurenciji od preko 1000 studenata iz celog sveta sa još jednim mladim basom. Imala sam tada 21 godinu i našla sam se u centru klasične muzike u Evropi i bila najsrećnija osoba na svetu. Završila sam u klasi prof. Julie Varady, poznate svetske sopranistice , kao i Lied interpretaciju kod prof. Ditricha Fischer- Discaua jednom od najpoznatijih nemačkih operskih pevača i lied interpretatora. Nakon toga upisala sam Konzertexamen na Hochschule für Musik “Hans Eisler”u Berlinu, što je najviši stepen u obrazovanju klasičnih muzičara, koje sam završila 2007.god. sa koncertom Wagner-ovih Wesendonck Lieder sa Berlin Simphony Orchestra u Konzerthaus-u u Berlinu sa najvišom ocenom. Učila sam i kod profesora Petera Mausa i poznate američke sopranistkinje Karan Armstrong, kao i kod danas najpoznatijeg nemačkog baritona Thomasa Quasthoff-a.
Zavičaj Da li je lični izbor presudan u karijeri i koliko put do zvezda zavisi od sredine, pedagoga i života koji se dešava za to vreme? Olja Dakić Lični izbor je presudan uopšte u životu, pa tako naravno i u karijeri. Najvažnije je napraviti prave izbore u pravo vreme i ne pokolebati se. Ponekad izbori mogu izgledati apsurdno i biti vezani sa bolnim rezovima, ali ukoliko sledite sopstvene želje- ispostavi se da nikad ne pogrešite.
Necu osporiti uticaj sredine, pedagoga i zivotnih okolnosti, ali mislim da oni nisu presudni. Ja sam najbolji primer da vam pomenute okolnosti ne moraju uvek ici na ruku. Odrastala sam u ratu i nisam uvek imala naklonjene pedagoge i podrsku sredine, ali ako imate cvrstu volju, hrabrost i verujete u sebe i svoj talenat, onda je sve moguce.
Zavičaj Ko su bili ljudi koji su bili uz Tebe od detinjstva do danas, na putu do prekrasnih mesta na kojima si pevala i pevaš? Olja Dakić Moja baka, koja mi je i usadila ljubav prema glumi i muzici, jer je i sama bila glumica. Ona mi je kupila klavir, crni lakovani “Čajkovski “ pianino, koji i danas posedujem. Moja majka , koja me je uvek podržavala, čak i u najnemogućnijim uslovima i kad su moje želje u datim okolnostima izgledale apsurdno. Moja velika sreća je da mi je majka lekar i da mi je uvek mogla dati savet kako da sačuvam psiho- fizičko zdravlje uprkos pritiscima kojima je svaki umetnik izložen. Naravno i moja sestra, koja je kao svestrana ličnost- inženjer, filmski reditelj i magistar medija i komunikacije, moj najodaniji prijatelj i savetnik.
Zavičaj Da li si oduvek znala da će se snovi ostvariti i ko su Tvoji najdraži pedagozi? Olja Dakić Moj najveći san je bio da se bavim muzikom i znala sam da će se ostvariti. Mišljenja sam da se niti jedna ideja ne rodi slučajno. Najvažnije je ostati dosledan sebi, a istinski talenat je poput vode- uvek nađe svoj put.
Svoje pedagoge sam već pomenula i imala sam sreću da učim od velikih operskih imena današnjice, ali svaki muzičar se u jednom trenutku mora odvojiti od pedagoga i krenuti za sopstvenom vizijom. Jer ono što odlikuje pravog umetnika jesu njegov integritet i individualnost.
Zavičaj Ko su Tvoji omiljeni kompozitori i koje su Tvoje omiljene muzičke scene u svetu? Olja Dakić Omiljeni kompozitori su mi Tchaikovsky, Mahler, Rachmaninov, Grieg i Brahms. Volim i baroknu muziku i izdvojila bih italijanske majstore poput Vivaldija, kao i nemačke savremenike Bach-a i Händl-a. Omiljeni autori 20. veka su mi Bartok, Prokofiev, Stravinsky , Schönberg i Ligeti. Od savremenika najviše cenim Lachenmann-a. Operski stvaraoci koje najviše volim da slušam i izvodim su Puccini i Wagner. Lepota posla nas klasičnih muzičara upravo i jeste u tome da proniknemo i predstavimo zamisao kompozitora.
Nemam omiljenu scenu , jer me zgrada ne inspiriše sama po sebi na izvođenje. Bit umetnosti je komunikacija sa publikom , a ne sa zidinama. Možda mogu izdvojiti Konzerthaus u Berlinu , jer sam tu i debitovala i pevala više solističkih koncerata. Volim i Berlinsku Philharmoniju zbog fantastične akustike. Svaka scena je lepa ,bila mala ili velika, bitnog ili nebitnog imena, ako svojim izvođenjem doprete do srca slušalaca. Možda mi je ovakav stav i pomogao da nikad ne osećam tremu, nego uživam u samom procesu stvaranja na sceni.
Zavičaj Da li bi volela da se baviš pedagoškim radom, koji su Tvoji trenutni angažmani i koje su operske i koncertne scene pred Tobom? Olja Dakić Baviti se pedagoškim radom, pogotovo vokalnom pedagogijom nosi sa sobom veliku odgovornost i po mom mišljenju pevači se olako upuštaju u pedagoški rad, često iz razloga jer sami nisu sposobni da izdrže solističku karijeru. I to je veoma opasno i neozbiljno. Glas je živ instrument i loši pedagozi mogu da naruše zdravlje, čega mnogi nisu svesni. Ja sam srećom na samom početku sa 12 godina srela pedagoga, koja me je naučila kako ću se sačuvati i zaštititi. Mnoge moje kolege na fakultetu bile su nažalost žrtve loše pedagogije.
Verovatno ću se posvetiti pedagoškom radu u poznijim godinama, onda kad završim svoju solističku karijeru i kada budem osetila iskrenu želju da svoje znanje i iskustvo prenesem na druge.
Trenutno izvodim Lied recital sa 3 različita programa , a prvi naredni koncerti su mi u Filharmoniji u Berlinu , gde izvodim program baroknih arija, slede Palau Musica Catalana u Barceloni, Wigmore Hall u Londonu, Konzerthaus u Becu ,gde ću izvesti veče romantične solo pesme (Grieg, Brahms, Tschaikovsky i Rachmaninov), kao i operske uloge Toska, Santuzza i Dalila u operskim kućama u Berlinu i drugim evropskim prestonicama.
Zavičaj Za Tvoj posao potrebno je puno volje, puno ljubavi i sve od života da bi se životi slušalaca, gledalaca i drugih, pokretali kao na kolu sreće. Koliko se toga Tebi vrati kroz pesmu i nastupe i šta Te čini najviše srećnom u Tvom plemenitom poslu? Olja Dakić Imam veliku sreću da se bavim poslom koji volim. Sam proces stvaranja me već ispunjava i zaista uživam u probama i pripremama. Naravno najlepši trenutak je kad ste na sceni i uspete da prenesete emociju na slušaoca. Kad uspete da rasplačete rusku publiku pevajući Rachmanjinova, Nemce pevajući Baramsa i kad vam u Italiji ushićeno aplaudiraju za izvedbu Pučinija, tada shvatite koliko je muzika moćan medij i kako zaista ne poznaje granice. Upravo to je lepota mog poziva.
Razgovor vodila Kristina Radulović Vučković
JELENA MESIĆ GAK ~ NEPROLAZNA LEPOTA LJUBAVI
Jelena Mesić Gak je sedamdesetih godina bila poznata novinarka Televizije Beograd. Vodila je i uređivala kultne emisije tog vremena: Kino Oko, Otvorenu scenu, Petak u 22, hronike FEST-a i izveštavala sa kanskog, venecijanskog, moskovskog, berlinskog i drugih filmskih i umetničkih festivala. Napravila je veliki broj intervjua sa poznatim ličnostima iz sveta filma i književnosti: Albertom Moravijom, Oktavijom Pazom, Jevgenijem Jeftušenkom, Gabrielom Markeson, Isakom Baševićem Singerom, Džejn Fondom, Lui Malom, Satjadžitom Rejom, Fransisom Kopolom, Andrejem Tarkovskim, braćom Tavijani, Piterom Justinovim i mnogim drugim svetskim umetnicima. Početkom osamdesetih se iselila u Njujork i tamo nastavila svoju novinarsku karijeru praveći dokumentarne i namenske filmove. Jedan od njenih najpoznatijih dokumentaraca “ Samuraj savremenog doba” (‘’Modern Day Samurai’’), koji govori o Radomiru Kovačeviću, velikanu džudoa, višestrukom Olimpijcu i učitelju, prikazan je na televizijama širom sveta I dostupan je našim čitaocima na youtube.com. Prošle godine je izašla iz štampe njena prva knjiga putopisa ‘’ Razglednica bez marke’’ a ove godine nam se predstavila novom, romanom ‘’ Perdonar’’. Zavičaj U otadžbini ste bili televizijski novinar i voditelj, kada ste se preselili u Njujork, pored televizijskih intervjua i reportaža bili ste autor dokumetnarnih filmova. ‘’ PERDONAR’’ je Vaša druga knjiga, posle velikog uspeha koji ste imali sa prvom knjigom ‘’ RAZGLEDNICOM BEZ MARKI’’. Otkuda ovo okretanje literaturi, posle televizije i dokumentarnih filmova? Jelena Mesić Gak Imala sam veliku sreću da sam u Njujorku mogla da nastavim da se bavim novinarskim poslom i pravljenjem dokumentarnih i namenskih filmova za američke i evropske televizijske stanice. Novinarski posao podrazumeva pisanje tako da je ono uvek bilo sastavni deo mog života i rada. Kada su se sklopili uslovi i kada sam dobila više vremena, moje pisanje se proširilo i rezultiralo u ‘’ Razglednicu bez marke’’ i ‘’ Perdonar’’ kao prirodnim nastavcima igranja sa rečima . Zavičaj Čitajuci, sa zadovoljstvom, Vašu knjigu ‘’ RAZGLEDNICA BEZ MARKI’’, koja je vrlo svojevrsna knjiga, kombinacija priča o zanimljivim sudbinama ljudi, zemljama i događajima sa Vaših mnogobrojnih putovanja i receptima koje ste na njima probali i želeli i sa čitaocima da podelite, nameće se pitanje, šta za Vas predstavljaju sva ova putovanja? Jelena Mesić Gak U skorašnjem periodu života sam više od sedam godina radila kao programski direktor jedne neprofitne organizacije iz Njujorka koja se bavila pružanjem volonterske pomoći onima kojima je ona bila zaista potrebna. Zidali smo toalete i škole u Indiji, na jugu i visoko u oblasti Ladak koja je smeštena u podnožju Himalaja i na samoj granici sa Tibetom. U Peruu smo podizali montažne kuće za najugroženije stanovnike Pamplone, sirotinjske četvrti koja se naslanja na višemilionsku Limu. Pravili smo sisteme za navodnjavanje i bunare u Africi i moji susreti sa mnogobrojnim ljudima po svetu sa kojima smo radili na poboljšanju osnosvnih uslova života, kao i moja privatna putovanja na koja sam išla sa prijateljima i sa svojom decom od njihovih malih nogu, su mi bili inspiracija ali i velika duhovna potreba. Nikada se sa tih putovanja nisam vraćala kao ista osoba. Sudbine tih zanimljivih ljudi o kojima sam pisala u ‘’ Razglednici’’ su zauvek ostale u meni i pomogle mi da razumem da boja kože, religija, jezik, običaji i tradicije ne predstavljaju ljudske različitosti već da se svet generalno može samo podeliti na dobre i loše ljude. Zavičaj Koliko se današnja Jelena razlikuje od Jelene koja je napustila Srbiju, tada Jugoslaviju, prilikom Vašeg preseljenja u Njujork? Jelena Mesić Gak Od tada je prošlo mnogo godina i naravno da se mnogo toga promenilo i obeležilo neke životne faze, prevashodno rođenje moje dece ali intimno mi se čini da su nekadašnja maštanja, nade, snovi ostali i sadašnji. Vremenom sam naučila da nemam želja jer želje ispunjavaju za nas drugi ljudi već da pred sobom imam ciljeve na čijem ispunjenju mogu sama da radim. Ovaj trenutak života u kome smo se sa razlogom zove “ prezent” jer on jeste poklon. Prošlost i budućnost su van našeg domašaja. Zavičaj Da li biste mogli da izdvojite jednu ličnost ili susret koji Vas je najviše opcinio/la i ostavio/la najveći utisak na Vas a možda i promenila Vaše poglede na život? Jelena Mesić Gak Ne mogu da izaberem i izdvojim samo jednu osobu jer svi ljudi oko mene, roditelji, prijatelji, sestra, kao i nepoznati ljudi na planeti sa kojima sam onako usput negde razgovarala, otkrivajući jedni drugima najveću intimu, zaštićeni verom da se više nikada necemo sresti, svi oni su mi pomogli da postanem ono što jesam. Bez beskrajnog razumevanja mog muža, njegove podrške i ohrabrenja mnogo toga ne bih uradila. Uzori i idoli su u redu ali ljudi koji veruju u nas su nam čini mi se najvazniji. Njihove ruke nas zaštitnicki grle i blago guraju napred pa imamo hrabrosti da idemo dalje i nalazimo zakopane ključeve koji otvaraju sva vrata i mostove. Zavičaj Molim Vas da podelite Vaš omiljeni recept sa putovanja sa našim čitaocima? Jelena Mesić Gak Ja sam vegeterijanac uvek u potrazi za biljnim proteinom pa bih rekla- Humus koji se pravi od zrna nauta, maslinovog ulja i belog luka ali najčešće pravim: Tukpa, ljuta tibetanska supa
5 većih zrelih paradajza, iseckanih
3 parčeta svežeg đumbira, sitno seckanog
4 čena belog luka, zgnječenih u avanu
1/2 šargarepe, sitno seckane
1/2 šolje boranije, sitno seckane
nekoliko listova kupusa, sitno seckanog
2 ljute čili papričice, seckane
karfiol, manji, izdeljen na cvetiće
1/2 šolje nudli
1 kašičica svežeg soka od limuna
1/2 kašičice svežeg korijandera, sitno seckanog
1/2 kašičice šećera
soli i bibera po želji
Iseckajte paradajz, đumbir i beli luk i kuvajte u loncu na pari 15 minuta. Otklopite i dodajte sve ostalo povrće i nudle. Kada se povrće skuva, dodajte so i limun, kuvajte nekoliko sekundi i pred služenje dodajte korijander.
Zavičaj Vaša druga knjiga ‘’ Perdonar’’ je roman. Šta Vas je inspirisalo da napišete ovu knjigu? Jelena Mesić Gak Srednje godine za ženu nisu lake. „To su godine kada se žene osećaju stisnute kao u sendviču između dece koja nisu još sasvim odrasla i samostalna, roditelja koji stare i kojima su potrebni veća nega i pomoć i povecane želje da se brinu o sopstvenim dušama. To su godine kada žene tačno znaju šta hoće a šta ne i tada to glasno i kažu.“, napisala sam u svojoj knjizi ‘’ Perdonar’’. Moje junakinje, majka i ćerka lutaju južnom Amerikom u potrazi za sopstvenim Bićem, identitetom i željom da bolje razumeju svoje odnose sa ljudima oko sebe. Inspirisala me je južna Amerika i mnogobrojne žene, prijateljice i poznanice koje prolaze kroz vrlo slične promene koje srednje doba sobom nosi. Zavičaj Koliko u ovom romanu ima i Vašeg ličnog iskustva? Jelena Mesić Gak Različite okolnosti iz života su mi bile polazna tačka u pisanju ove knjige. Mnogi pisci polaze od tih polu- autobiografskih postavki u pisanju koje naravno fikcionaliziraju ali nesvesno gledaju na sopstvene živote kao na univerzalne priče, pune istine i patosa koji nisu samo uticali na nas već mogu imati uticaja i na druge. Ta sigurnost iskustvenog viđenja nekog mesta, zemlje, posla, lica ljudi, ponasanja i navika, daju romanu veći doživljaj istine. Zavičaj Planirate li da izdate Vaše knjige i u Americi? Koliko je to moguće? Jelena Mesić Gak Ohrabrujuće je da se ‘’ Razglednica bez marke’’ i ‘’ Perdonar’’ na srpskom jeziku prodaju na amazon.com. Američki distributer je zainteresovan da obe knjige prodaje kao elektronske knjige i na srpskom i uskoro i na engleskom jeziku. ‘’ Perdonar’’ se trenutno prevodi na engleski i videćemo kakva će mu biti sudbina. Elektronske knjige su veoma popularne i praktične jer se na raznim spravicama koje nudi današnja tehnologije kao ipad, nook ili kindle može staviti oko 350 knjiga. Ipak se duboko nadam da papirne knjige i novine neće potpuno nestati i da će i klasični bioskop još malo poživeti. Internet je doneo veliku olakšicu ali i uneo pometnju u dosadašnji način života. Zavičaj Kako naši čitaoci mogu da dođu do Vaših knjiga? Jelena Mesić Gak Za čitaoce koji žive van Srbije, knjige su dostupne preko amazon.com a u Srbiji se prodaju u velikom broju knjižara u Beogradu, Novom Sadu, Kragujevcu, Nišu. Zavičaj Iselili ste se iz Srbije / Jugoslavije još 1983.godine. Kakve veze održavate sa otadžbinom/ zavičajem? Jelena Mesić Gak Jake i neraskidive. Iako verujem da je dom tamo gde smo mi, ma gde da su nas putevi odveli, Beograd je idealno mesto okupljanja leti, vreme druženja sa prijateljima iz detinjstva, ćaskanju u hladovini bašta i terasa uz hladnu lubenicu, ispijanja mnogobrojnih kafa, sedenja pored reke. Mnogi prijatelji iz Amerike dolaze da me posete kada sam u Beogradu, da upoznaju taj grad o kome sam im mnogo pričala i on im se jako dopadne. Kada odu, uvek se osećaju kao da su nešto u njemu zaboravili. Zavičaj Da li je teško živeti i stvarati u dijaspori? Da li se sve vreme zapravo obraćate ljudima u zemlji porekla? Jelena Mesić Gak Zavisi od čoveka. Nije teško živeti i stvarati bilo gde gde su ljudi odabrali da odu. Period prilagođavanja na novu sredinu je težak i trnovit i veoma su važni razlozi zbog kojih se odlazi zbog onog ‘’ ovdie vas svako poznaje i voli a tamo vas niko poznati neće, bolji su svoji i krševi goli no cvijetna polja kud se tuđin kreće…“. Od Šantica preko Crnjanskog do Brodskog, mnogi su pisali o emigrantskom vapaju za otadžbinom i domovinom koju ništa ne može da zameni. Ali čini mi se da to pripada nekom drugom vremenu kada su komunikacije bile minimalne ili nepostojeće i kada se putovalo mesecima a vesti od kuće bile sporadične i retke. Pogledajte svet oko nas, svi su odnekuda došli, uklopili se, zadržali svoje običaje ali prihvatili i „tuđe“. Svet se nekako smanjio, i mnogo toga nam više nije nepoznato i strano. Zavičaj Planirate li novu knjigu ili dokumentarni film? Jelena Mesić Gak Počinjem sa istraživanjem i prikupljanjem materijala za biografiju Radomira Kovačevića, Sensea i majstora džudoa. Istraživaću u Srbiji, Japanu i Americi jer to su bila mesta njegovog kretanja i života. Za koji dan počinjem razgovore sa ljudima koji su ga poznavali i bili deo njegove beogradske faze života. U Njujorku me čeka montaža već snimljenog materijala za dokumentarac o vrlo zanimljivoj ženi, psihijatru, direktoki bolnice za bolesti zavisnosti i redovnom profesoru na njujorškom univerzitetu. Ona ima vrlo zanimljiv pristup u lečenju svojih pacijenata agro- terapijom. U srcu grada na mestu na kome je bio planiran parking, ona se izborila i dobila parče zemlje na kojoj je bujna, čarobna bašta prepuna cveća, povrća i voća. Tu ona sa svojim pacijentima sadi, plevi i zaliva i svaka leja i stazica otvaraju nove mogućnosti za novu terapiju novog pacijenta.
Na YouTube Kanalu se sa prolećem pojavio spot ’’ Part of You’’ koji je probudio veliko interesovanje. Ispostavilo se da pripada nadarenoj dami sa naših prostora- Slađani Janković iz Beograda koja sada živi u dalekoj Kanadi, u Britanskoj Kolumbiji, u Viktoriji, na jednom od najlepših mesta na svetu. Ekskluzivno za ’’ Zavičaj- narodne novine’’, Slađana- Ianna daje svoj prvi intervju mediju za Srbiju i dijasporu. Redakcija će pamtiti rad na intervjuu po njenoj sjajnoj srdačnosti, prirodnosti, šarmu i snazi!
Za Iannu Galbraith (rođenu Slađanu Janković) se može reći da je priroda neštedimice obdarila talentom za muziku. Još kao mala devojčica zabavljala je svoju najbližu okolinu pevanjem, a kasnije, predstavljaljući svoju osnovnu školu, spoznala je svoju prvu ljubav, ljubav prema bini i gledalištu. U svojim tinejdžerskim godinama, Ianna je sa svojim starijim bratom, sadašnjim muzičkim producentom iz Beograda Bobanom Jankovićem, počela da eksperimentiše sa komponovanjem i snimanjem muzike. Njeno interesovanje za muziku i pevanje je sve više raslo i širilo se od Rocka do Jazz standarda, pa i do svetskog bita. Kao diplomirana šminkerka, Ianna se zaposlila u Televiziji Beograd i postala član Udruženja filmskih umetnika Srbije. Zahvaljujući njenim interesovanjima i talentima, brzo je otkrivena kao muzički zabavljač i ponuđeno joj da vodi tada popularnu muzičku emisiju “Pop-Rock- Hit”, koja se emitovala uživo. U ranim 90-tim, situacija u Srbiji se pogoršala što je navelo Sladju (Iannu) da napusti svoju rodnu zemlju Srbiju. Ona je prvo otisla u Grčku, ali se odatle preselila u Italiju, u Milano. Osećajući se odlično u italijanskoj kulturi, pronašla je svoj novi dom. Dobro je naučila italijanski jezik a izloženost afričkim i brazilskim muzičkim uticajima, veoma prisutnim na multukulturalnoj milanskoj muzičkoj sceni, učinila je da su udaraljke dobile zapaženiju ulogu u njenoj muzici, što se izvrsno uklapalo sa njenim izražajnim glasom.
Ianna je u Italiji živela četiri godine, kada je sasvim slučajno, na letovanju, na plaži u Portugalu upoznala Douga. Doug je u Portugal došao da bi se bavio slikarstvom i muzikom. Doug Galbraith je kanadski slikar i muzičar, kandidovan za prestižnu Juno nagradu, i njegova je muzika u to vreme bila već emitovana na radiju i televiziji. Njegov muzički talenat je takođe potvrđen muzikom koju je komponovao za film i televiziju. Doug sa svojom klasičnom gitarom i Slađana - Ianna sa svojim zavodničkim glasom... Na prelepim plažama južnog Portugala... Njihova uzajamna privlačnost je bila ogromna i rađanje ljubavi je bilo neminovno. Od tog momenta, Doug i Ianna se više nisu odvajali i počeli su da sviraju zajedno. Doug je u Potugalu sve napustio da bi je pratio u njenom povratku u Italiju. Samo nekoliko dana posle toga on ju je zaprosio. Ianna još jednom sve napušta. Ovog puta, da bi se vratila u rodnu Srbiju i venčala sa Douglasom u Beogradu, u prisustvu svoje familije i pratnji ciganskih trubača. Samo četiri dana nakon venčanja, Doug je morao da se odmah vrati u Kanadu kako bi što pre obezbedio njenu imigracionu vizu. Za vreme njihove četvoromesečne odvojenosti sukob na Kosovu je eskalirao i došlo je do bombardovanja Srbije. Slađana srećno uspeva da uhvati poslednji autobus pre zatvaranja granica Srbije, kojim odlazi u Budimpeštu gde je Doug smesta doputovao da se posle duga četiri meseca odvojenog života ponovo sretne sa svojim suprugom. U tom trenutku mladi bračni par je bio u teškoj situaciji. Morali su da od kanadske ambasade dobiju dozvolu za njen ulazak u zemlju. Posle mesec dana čestih putovanja između Beča i Budimpešte, Doug je uspeo da obezbedi ministarsku vizu za Slađin (Iannin) ulazak u Kanadu. Otputovali su prvim sledećim letom.
Danas žive sa svojim predivnim sinovima koji se zovu Illiya i Oliver, u Victoriji, B.C., po nekima jednom od najlepših mesta na svetu. Nastupali su zajedno na mnogim koncertima, priredbama i festivalima, novim prelepim plažama zapadne Kanade, brojnim muzičim događajima, u klubovima. Sladja i Doug nastavljaju svoju muzičku karijeru! Slađin scenski nastup je izuzetan doživljaj ne samo zbog njenog egzotičnog glasa nego i njene harizmatične pojave, nezaboravnog šarma... Njen stvralački pristup usredsređen je na tekst i melodiju. Njena muzika i glas divno dolaze do izražaja na tek izašlom singlu ’’Part Of You’’ sa prvog originalnog albuma ’’Part Of Me’’ koji izlazi uskoro. Originalne melodije su zbirka ljubavnih pesama i plod su saradnje i ljubavi ovog kreatvnog para.
ZAVIČAJ Kakve si snove o svojoj budućnosti imala kao dete i koliko se ono što nam se u zivotu kasnije dešava ipak nadovezuje na ono o čemu smo u detinjstvu maštali? IANNA Kao devojčica, najviše vremena sam provodila pevajući i maštajući kako ću postati popularna pevačica. U mojim sanjarijama, ja bih davala intervjue za novine i televiziju. U slobodno vreme bih često išla u obilazak komšija i rodbine, gde bih se popela na stolicu, izvadila četku za kosu (koja mi je koristila kao mikrofon) i zabavljala ih pevajući. U vrlo mladim danima, moja omiljena pevačica bila je Olivera Katarina, naročito pesma " Alaj mi je večeras po volji". Ovo je svima značilo ogromnu zabavu. Do današnjeg dana, kada se sretnem sa istim prijateljima, uvek me podsete na te lepe dane kada sam ih kao devojčica zabavljala. Izgleda mi kao da su se mnogi od mojih snova ostvarili. Snovi su veoma bitni u stvaralaštvu ali verujem da su strast i vera u sebe karakteristike koje izuzetno znače i doprinose uspehu. ZAVIČAJ Da li je obzirom da si kao jako mlada počela da živiš u dijaspori, sada za Tebe Srbija otadžbina a Kanada domovina? IANNA Još par godina i mogu slobodno da kažem da sam pola životnog veka provela u inostranstvu. Sa dva državljanstva, srpskim i kanadskim, ja više nisam sigurna gde pripadam. Pre dolaska u Kanadu, živela sam i Italiji a pre toga u Grčkoj. Iako sam svuda bila lepo primljena i prihvaćena, volela bih da nastavim sa upoznavanjem i otkrivanjem novih zemalja, drugih ljudi i njihovih kultura i možda probam život još negde u svetu. To mi je u karakteru, kosmopolita sam sa večitom željom za putovanjima i životom u različitim kulturama. Sada, dok su nam deca mala, Doug i ja osećamo da je Kanada, naročito naše ostrvo, veoma bezbedno i lepo mesto za odgajanje dece. Okruženi smo kišnim šumama, prekrasnim plažama, planinama, divljim životinjama i naravno Pacifikom- okeanom koji neprestano inspiriše! Ostrvo Vankuver je jedno od najlepših mesta na svetu. Sigurno ćemo ovde ostati još par godina. ZAVIČAJ Koliko su Tvoji roditelji i bake i deke uticale na Tvoja široka interesovanja i čega se rado sećaš iz svog detinjstva? IANNA Odrasla sam kao vrlo srećno i vrlo voljeno dete od strane cele familije. Iako su moji roditelji imali ogroman uticaj na moje odrastanje, najlepša sećanja iz detinjstva nosim sa letnjih raspusta provedenih kod moje bake u prelepom malom gradu Raška u Srbiji. Po završetku školske godine, moji roditelji su morali da nastave sa poslom pa bi mene i mog brata Bobana slali kod bake i deke van Beograda. Moj brat je voleo da se igra na farmi sa našim rođakom, koga bi roditelji takođe slali na farmu kod bake i deke sa očeve strane. Ali mene farma uopšte nije zanimala pa su mene roditelji slali dalje- kod mamine majke u mali grad- Rašku, gde sam ja imala više drugarica. Moja baka je bila jedna od onih renesansnih žena stare generacije, koja je sve umela da uradi. Ona je šila i plela i vezla i kuvala i sekla drva, kada je to bilo potrebno . Obzirom da je veoma mlada ostala udovica, ona se odlučila da se više nikada ponovo neće udati. Njoj nije bio potreban suprug obzirom da je bila snažna i veoma sposobna za sve. Ona je bila neverovatno kreativna i uvek sa novim planovima za sutra! Ja sam najviše vremena provodila sa njom pričajući i posmatrajući je u radu i ona je imala najveći uticaj na mene u mojoj mladosti. Ona me je mnogo čemu naucila i ja sam je obožavala. ZAVIČAJ Da li vaša deca govore srpski? Koliko često odlazite u Srbiju? IANNA Mojoj deci nije lako da pričaju na srpskom obzirom da sam ja jedina osoba koja priča srpski sa njima. Oni srpski jezik dosta razumeju ali ga nažalost ne pričaju mnogo. Uvek se desi da im se znanje i samouverenost povrate kada odemo u Srbiju u posetu mojim roditeljima. Potrebno im je samo par nedelja da se opuste i propričaju na srpskom. Illiya (10), ide u Francusku skolu, baš kao i njegovi rođaci Milan (11) i Maja (8) u Beogradu. Moj brat je oženjen francuskinjom Isabell. Oboje rade u francuskoj ambasadi i tako su imali šansu da decu pošalju u Francusku školu u Beogradu. Kanada je dvojezična zemlja sa engleskim i francuskim jezikom. Mi smo se odlučili da Illiyu pošaljemo u francusku školu da bi naučio još jedan jezik. Takođe, sada mu je pružena šansa da komunicira i sa francuskim delom naše familije. ZAVIČAJ Koliko znači za brak i roditeljstvo zajednički rad kao što je vap zajednički rad u muzici? IANNA Doug i ja imamo snažnu vezu zasnovanu na ljubavi, poštovanju i razumevanju. Mi smo najsrećniji kada nam je pružena šansa da radimo na zajedničkom projektu. Samo tako se osećamo kao celina. Iako imamo različite ideje, sličnih smo stavova. Svaki projekat je zasnovan na kolaboraciji- do te mere, da je nekada teško odvojiti ko je imao više uticaja u kreativnom smislu. Ovaj muzički projekat je velikim deo bio moj lični ali, nikako ne bi bio potpun bez Dougovog uticaja i znanja. ZAVIČAJ Koliko su danas čvrste Tvoje veze sa porodicom i prijateljima u Srbiji? IANNA Moje veze sa familjom i prijateljima u Srbiji su veoma snažne. Često razgovaram sa svojom familjiom preko Skype-a a sa mnogim drugarima sam u kontaktu i preko Facebook- a. Neka od ovih prijateljstava vuku korene još iz ranih školskih dana. Iako živim jako daleko, svaki put kada se vratim u Srbiju i kada se sa svima ponovo vidim, osećam se kao da vreme uopšte nije prošlo. ZAVIČAJ Pred završetkom si sjajnog muzičkog projekta, kakvi su dalji planovi? IANNA Prvi single i muzički video ‘’ Part of You’’, koji je sniman u Beogradu je izašao ovoga proleća. Drugi single i video ‘’ How Long?’’ je takođe sniman u Beogradu i izaćiće ovog leta. Ostatak albuma je još uvek u pripremi i trenutno se mixuje u Beogradu. Ceo album će biti spreman i izaći na jesen. Meni je najveća želja da se album dopadne publici. Takođe, bilo bi lepo da se sa njim privuče muzička kompanija sa kojom bi se potpisao ugovor za dalju distribuciju. Tu su naravno i koncerti i drugi nastupi. U međuvremenu radim na Doug-ovom muzičkom projektu. ZAVIČAJ Već sada imaš veliki broj obožavalaca i poštovalaca svoje muzike, da li planiraš nastupe u nastupajućem periodu? IANNA Iskreno, ne mogu da dočekam da ovaj album bude gotov, kako bih krenula sa koncertima i živom svirkom! Pored nastupa u Kanadi, ja se duboko nadam da ću imati šanse da svoju muziku donesem u Evropu i Srbiju. Ovaj album je najviše sniman u Beogradu. Ja sam se namerno vratila u Srbiju- Beograd, sa željom da se to sve snimi u mom starom zavičaju. Isto tako, želela sam da sarađujem sa svojim starim drugarima, izuzetnim muzičarima a oni su Dejan Škopelja, Marija Mihailovic, Keba, Ana Stajdohar i mnogi drugi. Najviše od svega, želela sam da ovaj album bude zajednička saradnja sa mojim bratom Bobanom Jankovićem ( ‘’ Black Sheep Productions’’ ), koji radi na produkciji mojih pesama. Ovo je prvi put od nasih mladalačkih dana, kada smo se Boban i ja zabavljali snimajući muziku u spavaćoj sobi naših roditelja, da nam je pružena šansa da sarađujemo na istom muzičkom projektu. To mi je ujedno bila i najveća želja u svemu. ZAVIČAJ Da li su Tvoja i Dagova deca nasledila muzički talenat? IANNA Illiya (10) i Oliver (3) su podjednako muzički nadareni. Oboje vole da igraju što najlepše iskazuje njihov ritam i izražen sluh. Interesantno je i da obojica vole da pevaju. Oliver često svira harmoniku, ksilofon, ukulele i melodiku. Illiya voli da svira klavir, klavijature i gitaru. Nikada nije dosadan momenat u našoj svakodnevici a vikendi se često pretvore u porodične žurke. ZAVIČAJ Kakvi su Tvoji planovi vezani za Srbiju i koliko muzika povezuje Tvoju budućnost sa Tvojim počecima u ranoj mladosti? IANNA Za sada još uvek nemam planove vezane za Srbiju. Ipak, negde u dubini duše bih volela da pod stare dane dođem u svoju Srbiju i nastanim se u Beogradu. Ja ne vidim sebe u poznim godinama života u Kanadi. U ovom trenutku, zaista ne znam gde će me moj muzički život odvesti. Zahvalna sam što mi je pružena šansa da radim ono što sam oduvek želela. U mom slučaju to su muzika i umetnost. ZAVIČAJ Šta su sličnosti a šta razlike između Srba i Kanađana u svakodnevnom životu? IANNA Hmmm, ne vidim mnogo sličnosti između Srba i Kanađana. Ali, nije fer da o tome sudim, obzirom da nisam imala šansu da se upoznam sa ostatkom Kanade. Kanada je mlada zemlja sa imigrantima iz celog sveta. Ono što smatram fascinantnim je taj raznoliki multikulturni mozaik koji u svemu pod istom zastavom funkcioniše mirno u svemu! Mislim da ljudi ovde generalno provode više vremena u radu i privatnim stvarima a možda malo manje vremena u druženju sa familijom i prijateljima. Srbi su po mom misljenju strastveniji i dramatičniji. ZAVIČAJ Da li bi se nekom prilikom vratila u Srbiju, čime bi se sada bavila da si tamo i kakav je osećaj doći ponovo u zavičaj? IANNA Vidim Doug-a i sebe u kasnijem životu u dugačkim šetnjama pored Dunava i po Kalemegdanu. Uvek sam volela da posećujem naša pozorišta i umetničke galerije. Sem bliske familije, to je ujedno i ono što mi najvise nedostaje u Viktoriji. Što se posla tiče, sigurno bih nastavila da se bavim nekom vrstom umetnosti. Možda bih napokon imala vremena da se posvetim multimedijalnim kolažima koje volim da pravim ali za koje u ovom periodu svog života ne nalazim dovoljno vremena. Sada, to zvuči kao dobar plan za budućnost!
~ Fotografije: Porodica Galbraith ~ Razgovor vodila Kristina Kristi R.V.
NJEGOVA EKSELENCIJA AMBASADOR ŠVAJCARSKE ERVIN HOFER: MEĐU PRIJATELJIMA VLADA VISOKA USAGLAŠENOST STAVOVA
Početkom oktobra, ministar za rad i socijalnu politiku Rasim Ljajić i ambasador Švajcarske Ervin Hofer potpisali su Beogradu Sporazum o socijalnom osiguranju, koji uređuje ostvarenje prava iz penzijskog, invalidskog, zdravstvenog i osiguranja za slučaj povreda na radu i profesionalnih bolesti.Zahvaljujući sporazumu, prava iz oblasti socijalnog osiguranja, uključujući prava na penziju, ostvariće više desetina hiljada državljana Srbije koji rade u Švajcarskoj.Rešenja u sporazumnu usklađena su sa promenama u nacionalnim zakonodavstvima dve države i najnovijim evropskim standardima u oblasti socijalnog osiguranja, uzimajući u obzir da je prethodni sporazum o socijalnom osiguranju potpisan 1982. Bila je ovo prilika da gospodina ambasadora Ervina Hofera zamolimo za intervju. Njegova ekselencija ambasador Švajcarske Konfederacije Ervin Hofer primio nas je u svojoj rezidenciji, gde je ljubazno i strpljivo odgovorio na mnoga pitanjima koja si interesantna za građane Srbije, kako u matici tako i u dijaspori.Njegova ekselencija ambasador Ervin Hofer predao je akreditivna pisma predsedniku Republike Srbije Borisu Tadiću 13.februara 2009. godine.
Zavičaj: Bilateralni politički odnosi Švajcarske i Srbije su na najvišem nivou. Diplomatsko predstavništvo Kraljevine Srbije u Bernu otvoreno je 1916.godine. Ambasada Jugoslavije počela je sa radom 1957. godine. Ambasador Republike Srbije u Bernu Milan St. Protić, akreditovan je na nerezidencijalnoj osnovi i za Kneževinu Lihtenštajn. Pored ambasade u Bernu, diplomatska predstavništva Republike Srbije su i Generalni konzulat u Cirihu kao i Stalna misija pri kancelariji UN u Ženevi. Da, naši odnosi su vrlo intenzivni i raznovrsni. Oni su počeli čak i ranije, kada je Švajcarska ustanovila zvanično pristustvo u Srbiji imenovanjem počasnog konzula 1908. godine. Prema tome, mi smo ovde u Beogradu znavnično prisutni duže od jednog veka. Postojao je kratak prekid po završetku Drugog svetskog rata, ali su ubrzo poslo toga odnosi nastavljeni na intenzivan način. Takođe, prateći dramatične promene u regionu, mi smo uspostavili diplomatska predstavništva u svim državama koje su nastale na tlu bivše Jugoslavije, osim sa Crnom Gorom.Što se tiče Srbije, intezitet odnosa je jako visok, obostrana interesovanja su vrlo široka, tako da ne postoji ni jedan razlog koji bi to mogao da ugrozi. Nasuprot, mi smatramo da će ti odnosi na svim nivoima i svim poljima u budućnosti samo rasti. Takodje, mi smo čvrsto uvereni da će evropski put Srbije biti nastavljen i za nas je to garancija da će naši odnosi u neposrednoj budućnosti biti samo prošireni i produbljeni.
Zavičaj: Diplomatske odnose prate i intenzivni politički konakti na visokom nivou. Može li se reći da nema otvorenih pitanja koja mogu poremetiti pozitivan razvoj međusobnih odnosa? Među prijateljima vlada visoka usaglašenost stavova i mi delimo veliki broj zajedničkih ciljeva. U proteklih osamnaest meseci mi smo se fokusirali na proširivanje prostora za našu političku saradnju, snažno smo naglasili važnost proširenja saradnje na polju ekonomije i razmatramo na koji način možemo biti od koristi za srpsku zajednicu u Švajcarskoj. Obzirom na ovako čvrste osnove, mi smo apsolutno uvereni da ne postoji nijedan razlog zbog čega bi mogla da padne senka na naše odnose. Evidentno je da naše vlade imaju drugačiji pristup kosovskom pitanju, ali medju prijateljima mogu postojati oblasti u kojima ne vlada potpuno slaganje. Međutim, i tu imamo zajednički cilj, a to je politička i socijalna stabilnost u regionu koji su vrlo vazni za Evropu kao celinu.
Zavičaj: U Švajcarskoj živi oko 200.000 ljudi poreklom iz Srbije, što tu zajednicu čini etničkom grupom četvrtoj po veličini. Srpsko- hrvatski je najveći nezvanični jezik u zemlji.Oni uglavnom žive u regionima Ciriha, Ženeve, Bazela i Lozane i predstavljaju važnu sponu između naših zemalja.Njihove organizacije i klubovi razvile su vrlo živu aktivnost.Često naglašavaju predusretljivost i otvorenost lokalnih vlasti. Da li postoji tendencija podizanja te saradnje na još viši nivo? Mi smo vrlo zadovoljni time što oni predstavljaju tako važnu vezu između Švajcarske i Srbije. Svakako, ti odnosi između građana, porodica, ljudskih bića, su najjača spona koja može postojati između zemalja, i kao što se rekli, te veze su naročito jake zbog velikog broja građana Srbije kao i bivših građana Srbije koji su ziveći u Švajcarskoj stekli švajcarsko državljanstvo. Naša politika je takva da se mi ne mešamo direktno u rad i strukturu tih organizacija ali pozdravljamo njihovo organizovanje. Svesni smo da postoji široka raznolikost ovih organizacija i da za sada ne postoji jedna u kojoj svako može naći mesto za sebe. Znamo za raznovrsnost njihovih unutrašnjih struktura i sa zadovoljstvom ostavljamo srpskoj zajednici da odluči na koji način će komunicirati i kako će se održavati veze između različitih udruženja. Ono što smo mi uradili je da smo stavili akcenat na informisanje srpskih organizacije o našim ekonomskim aktivnostima. Mi ih želimo kao saradnike i takođe želimo da im damo mogućnost da budu ambasadori u oba smera u procesu izgradnje naših ekonomskih odnosa.
Zavičaj: Kako po vašem mišljenju teče njihova integracija u švajcarsko društvo? Integracija je za nas ključna reč. Mi želimo da se sve zajednice u Švajcarskoj osećaju kod kuće. Osećati se kod kuće znači dve stvari, s jedne strane oni treba da se osećaju dobrodošlima, tako da se mi, stvarajući jedan okvir, trudimo da se oni zaista osećaju dobrodošlima. Opštine i gradovi organizuju razne aktivnosti i nude razne mogućnosti. Tu spadaju, na primer, susreti sa lokalnim organima vlasti ili kursevi jezika za one koji žele punu integraciju u švajcarsko društvo. To je jedan element. Drugi element, potreban da bi se oni osećali dobro, je njihova mogućnost da održavaju i neguju svoje korene i identitet, da imaju mogućnost da održavaju veze sa svojim familijama u zemljama iz kojih dolaze kako ne bi bili istrgnuti iz svog društvenog i porodičnog miljea. Za nas, ova dva elementa predstavljaju jednu celinu.
Zavičaj: Švajcarska se istakla po donacijama i humanitarnoj pomoći Srbiji, što je od velike važnosti za naše građane. Hoćete li pomenuti koje su najznačajnije vrste pomoći? Mi izbegavamo reč pomoć. Mi to smatramo vrstom saradnje koja može imati različite oblike. Iako ovo nije direktno povezano sa vašim pitanjem, mi smo imali posebnu saradnju sa bivšom Jugoslavijom. Bili smo vrlo aktivni na finansijskom polju. Naše Centralne banke su imale bliske odnose. Postojale su veoma važne finansijske operacije u korist bivše Jugoslavije u kojima je Švajcarska imala vodeću ulogu. To je bio razlog zbog koga smo mi bili prisutni već u devedesetim godinama kada su se dogodile istorijske promene. Počeli smo odmah sa programom saradnje 1991. godine. Nažalost, kao što znate, te promene nisu bile uvek mirne. Mi smo se rano pojavili, pružajući znatnu pomoć u korist izbeglica i raseljenih lica. Počeli smo sa organizovanjem pomoći za njihov prihvat na teritoriji Srbije. Moram da kažem da je Srbija odigrala izvanrednu ulogu u prihvatu ovih ljudi. Moj vozač je tada radio za švajcarsku humanitarnu pomoć i kada putujemo po Srbiji, on mi u skoro svakom mestu u koje dođemo kaže: „Ovde smo popravili školsku zgradu.“ ili „ Ovde smo podigli krov na obdaništu.”. Mislim, da je ovaj naš fizički doprinos još uvek vidljiv u celoj zemlji. To je bila početna aktivnost u devedesetim godinama koja se nastavila i kasnije. Sada, kada je Srbija čvrsto na evropskom putu, mi smo sa humanitarne podrške u korist izbeglica i raseljenih lica prešli na podršku procesu transformacije. Mi podržavamo ekonomski razvoj, što smatramo izuzetno značajnim. Imamo projekte podrške opštinama, želimo da ojačamo neke gradove i opštine, jer je naše istorijsko iskustvo da se zemljom upravlja odozdo ka vrhu, a ne sa vrha na dole i za nas su opštine ključne za solidan politički i socijalni razvoj.Takođe smo aktivni u oblasti obrazovanja, i to na dva načina. Zajedno sa Ministarstvom obrazovanja razvili smo centre za obuku učitelja, tako da su oni u stalnom procesu usavršavanja što je vrlo važno za njihovu ulogu u obrazovanju mladih. Pored toga, podržavamo pristup obrazovanju Roma, jer mislimo da je obrazovanje najbolji način za njihovu integraciju u društvo.Sledeći važan element je energetika. Znamo da je Srbija u energetskom smislu, zbog svog izuzetnog geografskog položaja, vrlo zanimljiva. Kao primere te saradnje u ovoj oblasti navešću da smo snabdeli EPS osavremenjenom verzijom kontrolnog sistema za razmenu i trgovinu električnom energijom, kao i sporazum o poboljšanju i nadogradnji temoelektrane „Nikola Tesla“.Danas, kada se okrećemo novim izvorima energije, želimo da koristimo resurse koji su raspoloživi u Srbiji, i na početku smo pilot projekta o upotrebi biomase u Beogradu. Ovaj nusprodukt poljoprivredne industrije mogao bi kao izvor energije da zameni ugalj ili naftu. Taj projekt bi mogao da bude od značaja, ne samo za Srbiju, već i za ceo region.
Zavičaj: Nažalost, investicije ne prate visok nivo donacija. Da li veće investicije u našu privredu izostaju zbog švajcarske ocene da opšta ekonomska klima kod nas ne pogoduje investitorima? Ja bih to drugačije formulisao. Investicije i trgovina prate poslovne prilike.Ako one postoje, tu su investitori i trgovina će doći. Ključna reč u ovom slučaju je konkurentnost. Vi treba da ponudite konkurentno okruženje za privatne investitore i ako takvo okruženje postoji, oni će doći automatski, jer oni uvek znaju gde su najbolje prilike. Ja ovde moram da priznam da nas malo zabrinjava što Srbija to ne radi bolje. To nije procena švajcarske ambasade ili švajcarske vlade. Treba samo da pogledate bilo koju rang listu koju objavljuje Svetska banka, Kanadski institut Frejzer i naročito Svetski ekonomski forum u svom godišnjem izveštaju o konkurentosti svetskih privreda. U tom izveštaju Srbija se nalazi na 96. mestu i, izuzev Bosne i Hercegovine, sve evropske države su ispred nje, uključujući Makedoniju. Crna Gora je dosta ispred, Albanija takođe kao i Ukrajina. Dakle, to je razlog. Konkurentost, poslovno okruženje, su pojmovi koji uključuju mnogo toga... Tako, na primer, i mogućnost dobijanja građevinske dozvole. Video sam statistike o tom pitanju i tamo se Srbija nalazi na samom dnu spiska, čak iza 96. mesta. To znači, da u Srbiji može biti izuzetno komplikovano dobiti dozvolu za gradnju. Da nastavim sa ovom primerom- građevinska industrija je pokazatelj stanja u ekonomiji. Pošto je građevinska industrija u svetu već pod velikim pritiskom i ako se , povrh svega toga, još dodatno optereti velikim birokratskim opterećenjem, to mora da ima negativan uticaj na biznis.Da zaključim - švajcarski investitori su ovde i oni su mnogo prisutniji nego što se misli jer mnoge kompanije koje nisu pod švajcarskom zastavom, kao na primer duvanska industrija, posluju iz Švajcarske, tako da su one u pravnom pogledu švajcarske kompanije. Evidentno je da bi takve kompanije dolazile u mnogo većem broju kada bi stepen konkurentnosti Srbije u regionalnom, evropskom i svetskom kontekstu bio veći. Mi samo možemo da ohrabrimo Srbiju da krene napred i popravi svoj položaj na ovim rang listama.
Zavičaj Premijer Srbije Mirko Cvetković je na otvaranju biznis foruma Business Day Serbia u Cirihu rekao da je Švajcarska jedan od značajnijih ekonomskih partnera Srbije i naglasio da ć epredstavnici Srbijezajedno sa švajcarskim partnerima razmotriti mogućnosti većeg prisustva kompanija iz Švajcarske na projektima od značaja za srpsku privredu.. Ima li pomaka u ovim oblastima nakon ovih susreta? Da, ovo pitanje je blisko povezano sa onim što sam upravo rekao. Dakle, investicije i trgovina prate poslovne prilike. Uloga srpske vlade, ali i švajcarske vlade, uključujući ambasadu, je da stvori mrežu, pravni okvir koji omogućuje privatnom biznisu da radi i da se razvija. Kada je jednom taj okvir obezbeđen, na privatnoj ekonomiji je da dođe, a mi smo tu da ih podržimo, posavetujemo i pomognemo im ukoliko i kada naiđu na teškoće.Ono što mi radimo, naročito posle vrlo uspešne posete srpskog premijera Švajcarskoj, je da obema stranama ponudimo svoje usluge. Mi imamo program promocije srpskog izvoza u Švajcarsku, što je možda neobično, ali mi smatramo da je za jačanje ekonomije potreban put u oba smera. Naš izvoz u Srbiju je mnogo veći nego srpski izvoz u Švajcarsku. Kada bi Srbija povećala svoj izvoz, naša saradnja bi bila još snažnija. Drugi element je da informišemo poslovnu zajednicu o novim okvirima saradnje. Srećan sam sto razgovaramo samo dva dana pre stupanja na snagu Sporazuma o slobodnoj trgovini izmedju Srbije i EFTA-e koji će spustiti barijere za ulazak srpskih proizvoda na švajcarsko tržiste. Dakle, mi sada promovišemo znanje o tome kako bolje ući na švajcarsko tržište. Na kraju godine videćemo kakav će to uticaj imati na ukupnu trgovinsku razmenu.
Zavičaj: Kulturna, obrazovna i naučna saradnja nisu regulisane međudržavnim sporazumima, jer Švajcarska nema takvu praksu. Saradnja se ostvaruje kroz pojedinačne akcije čiji su inicijatori i realizatori institucije i pojedinci iz pomenutih oblasti. Može li u ovoj oblasti doći do intenzivnije saradnje? I u ovoj oblasti podržavamo aktivnosti u oba smera. Kada je kretanje dvosmerno, onda je uspeh zagarantovan. Podržavamo projekte dovođenja švajcarskih umetnika u Srbiju kao i projekte dovođenja srpskih umetnika kod nas. Želeo bih da dodam i treći smer, a to je podrška regionalnim projektima. Švajcarska je prva, ako ne i jedina, otvorila kancelariju u Beogradu za podršku srpskoj kulturi. Ideja je bila da se na taj način pruži podrška lokalnoj kulturi u jednom teškom periodu. Ovaj deo našeg programa je sada završen jer smatramo da Srbija stoji na sopstvenim nogama, ali nastavljamo ovaj regionalni program podrške lokalnim aktivnostima preko Švajcarske kancelarije za kulturu u Sarajevu. Srpski umetnici mogu da konkurišu za finansiranje svojih projekata, ukoliko oni imaju regionalni karakter i značaj.Ovo je jedan oblik saradnje. Drugi je da sarađujemo na pojedinačnim projektima: ovog leta samo imali jedno divno iskustvo - podržali smo dvonedeljno gostovanje Omladinskog orkestra iz Berna koji je na kraju svoje turneje kroz Srbiju imao zajednički koncert sa Beogradskim omladinskim orkestrom. Bio je to zaista nezaboravan doživljaj.Evo još jedan primer naše podrške saradnji u oba smera: poznato vam je da je srpski film ‘’Beli, beli svet’’ bio veoma uspešan na ovogodišnjem festivalu filma u Lokarnu na kom je srpska glumica Jasna Đuričić dobila nagradu Zlatnog leoparda za najbolju ulogu. Što se nauke tiče, imamo čak i trostruki pristup. Prvo, imamo regionalni program, SCOPES, koji nudi mogućnosti za projekte zajedničkog istraživanja koji je dobro iskorišćen od strane srpskih naučnika u saradnji sa švajcarskim partnerima. Drugo, početkom ove godine smo počeli regionalni projekt iz oblasti političkih nauka, čiji je nosilac univerzitet u Friburgu.Treće, imamo program stipendija za jednogodišnje poslediplomske studije u Švajcarskoj.
Zavičaj: Tokom 2009. godine potpisani su brojni sporazumi o saradnji u raznim oblastima. Da li je taj trend nastavljen i u ovoj godini? Svakako. Bili smo vrlo uspešni započinjući i dovršavajući razne sporazume i taj trend se nastavlja. Kao što sam već naveo, trgovinski sporazum sa EFTA stupa na snagu 1. oktobra. U međuvremenu smo uspešno završili pregovore o vrlo važnom sporazumu o socijalnoj zaštiti koji omogućuje srpskim državljanima pristup instrumentima socijalne zaštite kao što je penzija ali i drugim, a da ne žive u Švajcarskoj. Ovaj sporazum će biti potpisan u Beogradu sredinom oktobra. Nadalje, imamo i sporazum o policijskoj saradnji koji je već potpisan u Beogradu i sada treba da bude ratifikovan od švajcarskog parlamenta. Ovaj sporazum je važan pošto obe strane smatraju da je borba protiv kriminala, posebno protiv organizovanog kriminala, jedan od ključnih koraka na putu ka Evropi.
Zavičaj: Da li će Švajcarska nastaviti da pomaže Srbiji na putu evrointegracije? Mi u potpunosti podržavamo Srbiju na tom putu. Pojekti koje sam naveo i koji su finansirani kroz našu strategiju saradnje za period 2010-2013. imaju samo jedan cilj, a to je da budu svojevrsni fitnes program Srbije za njen put u Evropu. Većina projekata je povezana sa ovim ciljem a neki od nijh se izvode u direktnoj saradnji sa Evropskom unijom što nas dovodi u privilegovanu poziciju - da kao saradnike imamo sa jedne strane Evropsku uniju, a sa druge Švajcarsku i Srbiju. To se, na primer, odnosi na jedan program koji imamo u Južnoj Srbiji, gde podržavamo snaženje opština, građansku inicijativu i gde želimo da unapredimo infrastrukturu. Još jedan primer zajedničkog pristupa Evropske unije, Švajcarske i Srbije je program zasnovan na širokoj podršci opštinama. Mi svi smo uvereni da opštine imaju ključnu ulogu i zato smo uključeni u njihovo jačanje na nacionalnom nivou.
Zavičaj: U svom literarnom testamentu srpskom narodu, ‘’Čujte, Srbi’’, veliki prijatelj srpskog naroda, dr. Arčibald Rajs uputio je iskrenu poruku našem narodu. Gorko-slatku, rekla bih. Imate li vi neku takvu poruku, sviđala se nama ili ne? Mi moramo da učimo jedni od drugih. Kao što ste rekli, učenje je dvosmerni proces. To, dakle, nije samo odnos studenta i profesora.Naša poruka su uzajamni odnosi, znači, dvosmernost. Svako od nas može da uči od onog drugog i kao Švajcarac ne bih davao jednostrane savete. Naša najvažnija želja je da vidimo Srbiju koja gleda napred, ne unazad. Istorija može da bude veoma teško opterećenje, ali istorija treba da bude oruđe za kreiranje budućnosti. Ovo zahteva da gledate napred i ne posrćete pod teretom prošlosti.Sledeće, Srbija mora da postane mnogo konkurentnija na međunarodnoj sceni. Nije važan samo put ka Evropi nego i mesto koje će Srbija zauzeti u Evropi. Mnogo je bolje da Evropska unija kaže: „Molimo vas, pridružite nam se!“ nego da vi kažete „ Evropo, molim te, primi nas.“. Ukoliko ste vi konkurentniji, utoliko će vaši rezultati biti bolji i utoliko će put u Evropsku uniju biti lakši. To je naša poruka i naša želja.
Hvala.Kao poslednje pitanje, hoćete li nam nešto reći o vašim utiscima o Beogradu?Da li život diplomate ima nečeg zajedničkog sa iskustvom dijaspore? U Beogradu sam se osetio kao kod kuće od trenutka mog dolaska. Za jednog dilomatu, a ja mogu da govorim samo kao diplomata, Beograd je vrlo prijatan grad. Došao sam direktno iz Moskve i po dolasku uvideo sam da je ovo grad sa visokim kvalitetom života, koji istovremeno ima bogat kulturni zivot.
I lepo vreme? Ja volim hladno vreme. Odlično sam se prilagodio moskovskim temperaturama, ali mi se sviđaju i ova duga i prijatna leta. Da zaključim, za jednog diplomatu ovo je vrlo prijateljsko i gostoljubivo okruženje sa vrlo dobrim kvalitetom života.
Da li želite da kažete još nešto? Nešto što vas nisam pitala? Vaša pitanja su bila tako dobro koncipirana, obuhvatajući tako široke oblasti od istorije do politike, ekonomije, privatnog života. Uradili ste jako dobro posao i imam utisak da sam mogao da izložim sve ono o čemu sam hteo da komuniciram sa vašim čitaocima.
Hvala. Nadam se da ćete sledeće nedelje dobiti negotinsko vino. Da sam znao da ste iz Negotina, zaustavio bih se tamo prilikom moje posete Đerdapu. Tom prilikom posetili smo selo blizu Negotina, selo u kome se pravi vino za koje vi sigurno znate. Tamo smo bili sa partnerima iz EPS-a i proveli divno popodne.